Ko na Prču ak' i malo stoji više vidi no onaj pod Prčom!

TELEVIZIJSKE I DRUGE IGRE

Spuštavah se ja na vaše uže…

Tradicionalna sklonost partija prevarama spojila je prošle sedmice naizgled nespojivo: partijsko otpuštanje u “Nacionalnim parkovima”, popuštanje jednog od potpisnika Memoranduma pred partijskim populizmom i propast partijskog giganta koji je izgrađen u vrijeme kad je radnička klasa bila važnija od svih ostalih…

Vlada je razriješila dužnosti direktoricu “Nacionalnih parkova Crne Gore”, javile su prošlog petka sve TV stanice i svi portali.

Bila je to vijest dana u državi koja početkom sedmice zamalo nije ostala – i bez Vlade i bez Skupštine.

Bila bi to i glupost godine, da rekord u toj disciplini već nije postigao evropski komesar Oliver Varhelji. Koji već mjesecima tvrdi da je u zemlji čiju su prošlost, sadašnjost i budućnost pojeli korupcija i kriminal najvažniji problem – sloboda medija.

Iako su ti mediji slobodniji nego ikad u posljednjih 40 godina, koliko ja pamtim. I to zahvaljujući vlasti. Malo zato što nije htjela da ih kontroliše, a više zbog toga što – nije umjela…

Kad je komesar Varhelji prvi put javno pročitao izvještaj Evropske komisije, mislila sam da mu je podvalio neko od činovnika.

Kad je istu rečenicu ponovio u poruci građanima Crne Gore, ubjeđivala sam sebe da se zbunio…

Da je nešto treće u pitanju, shvatila sam tek kad je treći put iznio iste ocjene i pride uporedio Podgoricu i Beograd.

– Crna Gora treba da intenzivira napore da bi riješila probleme posebno u kritičnim oblastima slobode govora, slobode medija – tako je počeo, stavljajući borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala na drugo mjesto.

Ocjenjujući susjednu zemlju, okrenuo je naopačke red prioriteta.

Sloboda medija nije mu bila na prvom mjestu u državi koja je sve nacionalne frekvencije ustupila Aleksandru Vučiću i njegovim cjelodnevnim intervjuima i govorima. Prošle subote žrtvovala je i svoj nacionalni ponos – Zadrugu. Čiji je prenos ugašen da bi 12 sati uživo i Pink prenosio njegovu posjetu vukojebinama oko Jadra… U takvoj Srbiji sloboda medija za Varheljija nije problem broj jedan…

Da je i Varhelji iz Srbije, pa da po srpski objasnim kako selo gori a baba se češlja. Ali nije, nego iz Evropske unije, koja – po crnogorski – ne vidi dalje od nosa…

Sve dok se ne zapuca. A onda se evropski komesari razbježe i posvete pisanju apela, ustupajući svoja mjesta na terenu specijalnim izaslanicima SAD-a.

* * *

Na terenima nacionalnih parkova Crne Gore pucalo se manje nego prethodnih godina, manje je bilo i krivolova i ribolova dinamitom, tako su javljali mediji…

Da svako partijsko zapošljavanje ne mora biti promašaj, pomislila sam kad je Marina Jočić postala predsjednica Upravnog odbora NPCG-a. Radila sam decenijama s njom, revnosna je u svemu čega se dohvati, a tema o kojima se s njom sporim – nacionalnih i vjerskih – u nacionalnim parkovima nema…

Da je ministra Ratka Mitrovića i premijera Zdravka Krivokapića baš briga za nacionalne parkove – znala sam čim su je ispratili iz istoimenog preduzeća…

Tako je, nakon partijskog zapošljavanja, nova vlast stvorila novi problem – partijsko otpuštanje.

Bivšu direktoricu NPCG-a Jelenu Kljajević ne poznajem, ali da je i ona politički otpuštena potvrdila je Vlada.

– Oglašavanjem preko medija i iznošenjem međusobnih optužbi ugrozila je integritetet “Nacionalnih parkova” – oglasila se nova vlast imitirajući staru.

Naravno da će se oglasiti preko medija, ne upravlja nacionalnom bezbjednošću nego nacionalnim parkovima. I nije riječ o “međusobnim optužbama” nego o odnosu ministra i Vlade prema nacionalnom blagu.

Piši mu pamet, rekao bi naš narod. I istinoljubivost, rekla bih ja, nakon što je na ministrov zahtjev direktorica smijenjena navodno zato što je “nesavjesnim radom dovela u blokadu račun NPCG-a i time onemogućila isplatu zarada zaposlenima u narednom periodu”.

Pa, ona je izabrana u januaru ove godine, a već tada su svi u Vladi morali znati ono što će Demokratski front objaviti nešto kasnije – da su u prethodnoj godini “Nacionalni parkovi” poslovali sa 992.332 eura naslijeđenog gubitka. Umjesto da prethodne direktore proslijedi državnom tužilaštvu, ministar je presudio njihovoj nasljednici.

Nije realno da nije znao ono što tvrdi Jelena Kljajević, da minimalni mjesečni troškovi NPCG-a iznose 260.000 eura, a da od njegovog ministarstva godišnje dobijaju 1,7 miliona, što je dovoljno samo za neto plate…

Da se preduzeće dominantno finansira od ulaznica, ali da Vlada u kojoj sjedi mjesecima ne usvaja cjenovnik…

Da je restoran koji su gradili “Nacionalni parkovi” predat privatnicima, ali dugove državi i dalje plaća državno preduzeće…

Da istovremeno, država NPCG-u duguje – više od 700.000 eura i da bi, nakon te uplate, preduzeće bilo u velikom plusu…

Čak i da nekim čudom nije znao – onda njegova ministarska karijera mora biti završena (i) zbog neznanja. Ovo “i” u zagradi je zbog one čudne kuće koja je na još čudniji način upetostručila kvadraturu…

Ukoliko je znao, pa uprkos tome direktoricu smijenio nezakonito – onda ne samo što mora biti smijenjen nego i proslijeđen tužiocu.

A što će biti s našim nacionalnim parkovima? Ma, koga briga, važno je da je Vlada zbrinula jednog profesora fizičkog vaspitanja. Još samo da mu uplati onih sedamsto hiljada i – pojeo vuk magarca.

Dok ostalim magarcima jednog dana ne prekipi…

* * *

Prekipjelo je i meni ovo dopunjavanje obrazloženja za potpisivanje Memoranduma sa partijama manjina. Tek što je novi sporazum počeo da dobija podršku zbog onoga što u njemu piše, jedan od potpisnika vratio se na fabrička podešavanja i svoje razočarenje u Kabinet Zdravka Krivokapića obrazložio ovako:

– Htjeli smo Vladu koja će potpisati temeljni ugovor, izvršiti popis stanovnistva, procesuirati sve afere, razbiti monopole i napraviti snažan korak ka učlanjenju u Evropsku uniju – posložio je Vladimir Joković prioritete taman kao gorepomenuti evropski komesar.

Što su on i njegovi htjeli – pojma nemam. Pamtim samo, kao i svi ostali koji su glasali za smjenu bivšeg režima, da su lideri ZBCG-a, Demokrata i Ure građanima obećali oslobađanje tužilaštva, borbu protiv kriminala i korupcije i oduzimanje opljačkane imovine.

I da je taj red prioriteta pobrkan ucjenama. I da smo zbog ubacivanja crkvenog zakona preko reda zamalo zaratili.

Otkud sad Joković iskopa temeljni ugovor i popis stanovništva, pa nema ni desetak dana kako je stavio potpis na dokument u čijoj preambuli piše da se donosi “zbog izraženih nacionalnih, etničkih, vjerskih, političkih” i ostalih podjela…

I da su se u prvom stavu potpisnici Memoranduma obavezali da će sarađivati na “pomirenju u Crnoj Gori, jer smo decenijama unazad zemlja koju opterećuju različite nacionalne vjerske, političke, etničke i brojne druge podjele”…

Iskusan je lider SNP-a, jasno je njemu da se takve podjele ne potiru jednim potpisom, ali meni nije jasno čemu treba da posluži njihovo podgrijavanje.

Razumijem da članstvu tako dugovječne i tvrdokorne (pro)srpske partije nije lako približiti ni građanske svjetonazore niti njima sklone sve ostale potpisnike Memoranduma. Ali, o tome je trebalo razmišljati prije parafiranja. Podilaženje masi naknadnim dopunjavanjem građanske priče crkvenom i nacionalnom možda i može na okupu držati birače SNP-a, ali će kod ostalih zasigurno izazvati sumnju…

Spuštavah se ja na vaše uže, reći će svaki birač svih ostalih partija potpisnica. Prošlog decembra, umjesto obećanih zakona o opljačkanoj imovini i tužilaštvu, podmetnuli ste crkveni zakon koji nije ni pominjan kad je trebalo dobiti glasove građanskih partija za formiranje Skupštine i Vlade…

A takve prevare uspijevaju samo jednom…

P.S. Krenuh da se pozabavim i trećom prošlonedjeljnom pričom iz serijala “Spuštavah se ja na vaše uže”, nakon što se konačno pretrglo ono kojim je država bila svezana za KAP, a onda se sjetih da je sve na tu temu ispričano prije skoro četiri decenije: “Nikome i nikada nije bilo oproštaja koliko njemu. On čak i struju plaća manje: cijena kilovata za njega je pet puta manja nego za običnog građanina. Najveći je potrošač mamine teško stečene energije. Mama je sve svoje vode i arterije zajazila branama samo da njega napoji energijom. Kad on dijeli viškove mama dijeli manjkove, blago mami u dom. I povrh svega toga, kad se sit nasiti mamine teško stečene energije, on se u maminu Moraču uneredi. A mama ništa. S većine roditeljskih sastanaka ona se vraćala tužna iako joj nije jedinac. Prevukovali su ga iz godine u godinu, sa slabim ocjenama, mamini veliki prijatelji koji su kao i on, a kojima je mama nekad predavala.” (Odlomak iz kolumne Mihaila Radojičića “Mezimče mamice Republike”, Pobjeda 1984)

 

Ratka Jovanović-Vukotić

Izvor: Vijesti.me
Foto: Kodex.me

Ostavi komentar

Vaša email adresa neće biti objavljena.