Ko na Prču ak' i malo stoji više vidi no onaj pod Prčom!

PRAVO PRVE BRAČNE NOĆI

Nikad ne reci ‘mi znamo kako’ prije nego to ‘kako’ bude moguće. To ‘kako’ traje 30 godina i uvijek je za njegova zemana bilo ovako. Crnogorci aut! U 30-godišnjoj Lelejskoj Gori Crnogorci su plaćali danak u krvi gledajući kako im njihova zemlja ”gine iz očiju” (Andrić). Crnogorcima je od strane crnogorske vlasti otimana rođena zemlja pa su tako odrađani od svog rođenog porijekla. Baš onako kako su to radile Osmanlije u Bosni koju će njeni oteti sinovi-janičari na jade metati. Toga nije bilo, za turskog zemana u okolini Crne Gore, niti ga je moglo biti bez obzira što se ‘danak’ odvijao tik uz njene granice. U osmanlijskoj Srbiji je takav danak bio užasno ponižavjući. Nijesu im kao u Bosni uzimli đecu, no su im đecu pravili… Od prava ‘prve bračne noći’, (lat. ius primae noctis – pravo gospodara)…do šetanja opanaka.

Dok je gedža šetao opanke, Turčin mu je šetao po kućanici dok se sit ne našeta. O tome svjedoči Vuk Karadžić u svojoj ”Srpskoj istoriji našega vremena” pa pritvrđuje drugim nalazom o srpskoj sirotinji raji koja globe plaćati ne može nit trpjeti turskoga zuluma‘…Ako Srbin jašući u polju, sretne Tučina morao ga je pitati: ”Mogu li jašat?” Đekoji Turčin veli ”jaši more”…a đekoji: ”Sjaši krste zakon ti jebem!”

Pravo prve bračne noći usudio se da nametne Smail Aga u Drobnjacima (kraj Vuka Karadžića) na periferiji ondašnje Crne Gore i platio je životom ‘pravo’, jedne mračne noći. A i njegov učinak je, tužno i tragično plaćen glavom. Svaka Drobnjačica, od kako je Smail-aga zaposjeo Drobnjake pa do devet majeseci nakon što su mu Crnogorci pokosili glavu, morala da zadavi svoje novorođenče. Predavala ga je u ruke dželatima, svojim sunarodnicima koji bi vezanih očiju vršili egzekuciju davljenja. (O tome svjedoči arhiv ‘Male braće’, franjevačkog reda u Dubrovniku). Smicanje nesnosnog Smail Age je organizovao Vladika Rade-Njegoš. Današnji vladika Joa(do)nikije bi da ovđe budu uzori, ne vjekovima slobodni Crnogorci, no vjekovima (o)prčena srpska raja… A raja je veli Njegoš ‘ka ostala marva’. Pa bi se dalo reći da je Joanikije marveni vladika.

Opet sam ga turio na Prč i ovako opisa: ”Velemučeni Joanikije… Bi da liči na vladiku Rada iz đetinjstva, pa kaže, da je isto ka Njegoš, čuva ovce kad je bio mali. E ne znamo Joa(do)nikije šta si čuva kad si bio mali, ali vidimo, sad kad si veliki, da i dalje čuvaš brave.

Bio sam na Cetinje na neđeljnicu Belvedera, tačno sedam dana od kad je novi vladika u uneređenim pancijer pelenama priveden u Cetinjski manastir. Njegovi podajnici i domaći izdajnici su mu u hramu crnogorske države načinili nužnik, na mjestu đe je Njegoš utemeljio svoju štampariju. Tako su kult crnogorske štampe, stare 528 g. (pet stotina i dvadeset osam godina) Srbi dekultivisali  u nužnik… pa je manastir opoganjen i prije pogani koje su ga nastanile.

Po Cetinju i ispred manastira, se ovih dana, šeću većinom stranci i raspituju se kod vodiča, đe je sletio skrivani diverzant vladika. Ispred manastira je stalno parkirano četiri-pet policijskih automobila sa posadom na gotovs ako bi neko krenuo k njemu. Niko ne kreće a oni se dosađuju i prilično snebivaju od posjetilaca zbog uloge u kojoj su.

Bio sam i sa dijelom onih koji su orgnaizovali odbranu Cetinja. Posjedovali su, kazali su, sva sredstva za odbranu Cetinja; od eventualnog nasrtaja organa bezbijednosti na njih do obaranja helikoptera sa diverzantom-vladikom. Nijedno sredestvo nijesu iskoristili, čak ni kamenice. To su činili, od strane policije, ubačeni u njihove redove da bi policiju motivisali za napad i opravdali joj akciju. Ta prastara ‘teorija zavjere’ kasnije makijavelistički usavršena, je toliko puta primijenjena i bila učinkovita. Učini u ime protivnika, ono  što bi ti  želio da on učini, da bi te motivisao da ga napadneš. I bilo je tako.

 A što se tiče Vujanovića (Filipa, Amfilohijevog poklonika) smatraju da je on denucirao stanje na Belvederu kad je ‘dobroćudno’ doša da im da podršku a uzme aber o stanju na ‘frontu’ …a možda i da proturi posrbicama u Podgorici znak za start. Tako već nikako, njegovu pojavu na Belvederu tumače. Mnogo bolje ne tumače ni prisustvo bivše vlasti  jer njeni akteri prosto rečeno čine im štetu zato što daju šansu vladi apostola da se opravdano domogne trona koji su im obezbijedili upravo oni koje su ’apostoli’ detronizovali. U njihovo vrijeme oko Cetinjskog dvora su bile i jače i žešće policijske formacije da Crnogorci u njega ne mogu ni formalno stupiti. Pod vlašću DPS-a samo su se, njihovi zaštitnici, posrbice, mogli moliti do mile volje, za upokojenje Crne Gore. Kako tade tako i ostade. Niko DPS-u ne može zabraniti da bude tu bez obzira što su posrbljavali Crnu Goru do poraza. Odraz i obraz te vlasti je očigledan.

I takvi kakvi su danas, učinili su juče neke nesporne stvari za CG, ali su joj ostavili mnogo više vrlo spornih i mornih u nasljeđe. Toliko spornih da i one, kao što je Refernedum, mogu biti lako osporene… Mnogo lakše osporene nego nastavljene. Nikad ne reci ’’mi znamo kako!’’ kad je Crna Gora unazađena ovako.  

                                                                                                          M.R.Š.   

Ostavi komentar

Vaša email adresa neće biti objavljena.