Ko na Prču ak' i malo stoji više vidi no onaj pod Prčom!

(MONITOR prije 24 godine)
Piše: Mihailo Radojičić

MOST

Kada sam jednog dana, u novembru ove godine, (1993.) ušao u Ameriku imao sam urednu vizu za jednokratan boravak. Veliki Boing 747, KLM iskrcao je preko 400 putnika iz Evrope, u koju i ja nekako spadam. Brza kontrola pasoša na desetak šaltera rutinski je obavljana. Za manje od jednog minuta svaki pridošli putnik bi već bio sa one strane. Došao je red na mene. Iza mene je bilo dosta putnika. Međutim, kad su počela laka ispitivanja: ko sam, šta radim, čime ću se baviti u USA, kod koga ću boraviti, koliko ću ostati, kada ću, otprilike, natrag i tako redom, bar deset minuta, ja sam bio gost vrlo stroge, mada ljubazne, granične američke kontrole. Kad su me, konačno, pretresli u mom redu nije bilo nijednog putnika. Svi su priješli na druge šaltere i otaljali rutinu… Svi su šalteri završili. Samo je moj bio u službi. Bio sam jedina baraba koju tretiraju detaljno. Dobro, znam da pripadam zemllji krivih ljudi… Ali zašto toliko da me propituju. Položio sam jedan čitav ispit, koliko sam odgovarao i čak popravio svoj i onako rđav engleski. Ali zašto? Nijesam dokučio odgovor zašto sam sumnjiv?

Odgovor me sačekao u hotelu. Uključio sam tv. Pao je mostarski most. Srušen. Sunovraćen u Neretvu. Gledao sam onaj prefinjen luk, kako se odupire jednom, dva puta…ali ne može uzastopno. Čuo sam i komande dok ga nišane i vidio srušeni cilj. Nema ga  više. Neretva je protestno skočila uvis, izvila se iznad, sada već zamišljene linije luka i stropoštala se u sebe kao stid. Protest je bio okončan. Tu su sliku ponavljali danima dok mi se porijeklo nije zgadilo… I naš prvi juriš na Hercegovinu i svi naši učesnici i učinci!

sg-4-00-stari-most-13-19

Prch.me