Ko na Prču ak' i malo stoji više vidi no onaj pod Prčom!

MARKO MILJANOV

Vučina Ačin iz Kuča, Vujošević, sa sela Momča, četova je oko Turaka ka i drugi Kuči, Turke ubiva i plenjiva koliko je moga. Najzad ubiše Turci njega, slomiše mu nogu, ufatiše ga i ponesoše ranjena u Gusinje Đulj-begu Šabanoviću, koji je bio tu zabit. Kad viđe Vučinu, reče mu: »Oli se poturčit, pa da ti sva zla oprostim koja si Turcima učinio, pa da te ne posiječem, no da te izvidam i zdrava doma vratim?« Pošto Đulj-beg viđe da se Vučina ne okreće na te riječi ni na muke koje te mu dušu izvadit, no reče Đulj-begu i Turcima koji su s njim bili:
»Nije mene spasenije u tursku vjeru, no u tursku sablju i rišćansku vjeru.« Đulj-beg mu reče: »Aferim, kaurine! Alal ti vjera! Izvida ga s najvišom pažnjom; 
u kretanje darova mu konja i opravi ga zdravo doma. 

                                                                                                             ‘’Primjeri čojstva i junaštva’’

Prch.me