Ko na Prču ak' i malo stoji više vidi no onaj pod Prčom!

JEV-GENIJE VUČETIĆ

Kada dođu vremena za uspjeh zaostalih, zaostaje sve. To se uvijek desi kad se zaostali uznesu i krenu da pljuju na prošlost sa zadovoljstvom i neznanjem… Takvi kad zasjednu, čiste sve pred sobom od portirnice do kabineta i prijestola…. od prethodnih. Sve na izvan, sa pameću da svijet počinje sa njima i od njih. Zahvaljujući takvim čistačima jendom sam naišao na jednu odbačenu skulpturicu koju niko nije htio, pa sam je pokupio sa otpada. Vjerovatno je onome ko se nje otarasio, ličala na nekog idealizovanog i prevaziđenog junaka socijalističog rada  iz doba socralizma pa mu se učinilo da ničemu ne služi kao takva, osim za bačit. Iako tome koji se je otarasio nije ličila ni našta, ona je bila oličenje mnogih vremena od Biblije do danas. Bila je to umanjena replika ”Mačeve u plugove” znamenitog Sovjetskog umjetnika-vajara Jevgenija Vučetića. Inspirisana je krajem II svj. rata ali i biblijskim motivom za mir. Nalazi se ispred Ujedinjenih Nacija u Njujorku. Skulptura je alegorija ajmo da živomo od rada a ne od rata. Jevgenij Vučetić (porijkelom Crnogorac), bio je vodeći vajar poratnog SSSR-a. Potomak onih koji su u seobama za vremena carice Elizabete, (ćerka Petra Velikog 18. vij.) stigli u današnju Ukrajinu. Bili su ti Crnogorci, poželjni kao hrabri ratnici pa su se i Srbi (kao manje pouzdani ratnici iz Otomanske imperije) prijavljivali kao Crnogorci u tolikom broju da je Vladika Vasilije Petrović izjavio protest dvoru u Petrogradu za krivotvorenje crnogorskog porijekla. Sva ta prezimena doseljenika su vrlo brzo pod okriljem Ruske pravoslavne crkve pretopljena u Ruse-Urajince, ali su Vučetići uspjeli da sačuvaju i prezime i padr(e)ijetlo (padre-otac). Ev(genije) je od tih! (Ali ako naiđete na ćirilični napis o njemu znači da su i njega Srbi posvojili.) Vučetić je autor grandioznog spmenika ”Majka otadžbina zove” (protiv fašizma) u Volgogradu 1967.! Sa istim nazivom Vučetić je izvajao spomeik ”Majci otadžbini” i u Kijevu. (Ali 2022. ruska mjka Rodnjina je priješla u fašizam!)

Jevgenij Vučetić

”Ratnik oslobodilac” je jedan od najhumanističnijih Vučetićevih i svjetskih spomenika. To je skulptura ruskog vojnika sa njemačkom djevojčicom na lijevoj ruci i spuštenim mačem u desnoj, koji lomi Hitlerovu svastiku. U pitanju je istiniti događaj od 30. aprila 1945. kad je Crvena armija ušla u Berlin a vojnik Nikolaj Masalov pod kišom kuršuma na liniji fronta, ranjen, spašava trogodišnju djevojčicu na Potsdamskom mostu dok plače nad ustrijeljnom majkom. (Danas nema takvih ruskih vojnika u Ukrajini). Umjesto ovog spomenika, u Treptow parku u Berlinu, prvi sovjetski maršal Kliment Vorošilov dao je laskaviji priijedlog, da se spomenik podigne Staljinu koji ”kao oslobodilac svijeta” drži globus u rukama. Nema žirija nema komisije, za sve se pita Staljin. Staljin se, nećete pogoditi, opredijelio, ne za laskavca Vorošilova već za umjetnika Vučetića i spašenu neprijateljsku djevojčicu. Dok pišem ovaj tekst Rusi su u Ukrajini pobili više od stotinu đece. Ubijaju i obdaništa i porodilišta. Ukrajina nestaje a Putin ne prestaje. Hoće li Rusi ikad smoći snage da podignu ikakav spomenik svom zločincu i svojim zločinima?

Svi znani Rusi (Sovjeti) su priželjkivali da im djela i nedjela ovjekovječi veliki Evgenije Vučetić. Odan SSSR-u, to je i činio… Lenjinu, Staljinu i mnogim drugim vojnim i političim ličnostima. Jedan od najpoznatijih je ”Gvozdeni Feliks” ispred ”Lubjanke” ozloglašenog sjedišta KGB u čast njenog zloglasnog stožera Feliksa Dzeržinskog osnivača (tajne policije) ČEKE, koji je desetine hiljada Rusa, neboljševika, poslao u Gulage i Sibir. Poslije avgustovskog puča 1991. spomenik Gvozdeni Filiks je uklonjen, ali ne i oboren. Štuje ga u svom kabinetu, makar u vidu prikladne biste, Vladimir Putin, od mladosti karijerni visoki dužnosnik KGB-a.

Po uzoru na svog vođu, A. Lukašenko, je Deržinskom kao slavnom Bjelorusu, obnovio rodnu kuću u Dzeržinovu, a bronzani spomenik mu posadio u Minsku na uglerdnom mjestu. (Tako, slično kao u susjednoj Srbiji, nad glavom se nadodaju ruke zlikovcima.) Putin je najelitnijoj svojoj  jedinici unutranjih poslova ukazom, obnovio tradiciju iz 1918. kad je Feliks cvjetao a danas kao feniks vaskrsnuo iz pepela. Rastaurio je i ostale zlikovce kao Jakova Sverdlova koji je u Jekatarnzburgu 1918. slistio carsku porodicu Nikolaja II Romanova; ognjem, mačem i kisjelinom da im ni od kosti traga ne ostane. Ta svirepost Sverdlova zatrla je dinastiju Romanov. Uz podršku Lenjina, slistila je cara Nikolaja, caricu Aleksandru, carevića Alekseja i velike knjeginje; Olgu, Tatjanu, Mariju i Aleksandru. Poslije tog zločina, u znak počasti i pošasti, Jekatarinburg je preimenovan u Sverdlovsk 1924. da bi mu tek 1991. bilo vraćano ranije ime Jekatarinbur. Međutima čitava ta oblast je, zahvaljujući Putinovom znakovitom ćutanju, zadržala ime Sverdlovska oblast. Tako je u Putinovoj Rusiji zacarilo zlo a carstvo zločina se proširilo na Ukrajinu… do temelja. Kako sada objasniti simboliku velikog Vučetića ”Mačeve u plugove”, kad je Putin prekovao mačeve u raonike kojima razara Ukrajinu.

P.S. Nema tog Evgenija Vučetića koji bi mogao podići spomenik tako malom Putinu a tako moćnom zlikovcu! Do juče prijatelju Zapada a odavno neprijatelju Istoka… I ko znade, do njega samoga hoće li iko tu živ preteći, niti kada će dotičnom isteći rok upotrebe?

                                                                                                                                                  M.R.Š.

 

Ostavi komentar

Vaša email adresa neće biti objavljena.