Ko na Prču ak' i malo stoji više vidi no onaj pod Prčom!

Fašizam je u toku

PATRIOTIZAM NA ODREĐENO VRIJEME

Prvi put na zadatu temu neću napisati priču, iako je to o čemu ću pisati za priču. Kad neko oskrnavi spomenik antifašiste taj se sobom predstavi kao fašista…da ga niko ne proziva…Pa onda tog počinioca prvi čovjek grada (novoizabrani) proglasi pijanim da mu zaštiti zločin (fašistički čin je i štiti fašistu). Narodski rečeno: što trijezan misli to pijan kazuje ! Ali to niko nije umio da kaže na mjestu protesta, đe se to mora reći, ispred spomenika narodnom heroju, koji je oskrnavljen. Kad sam odgovornom UBNOR-cu za protest, rekao da bih, kao idejni inicijator spomenika, s razlogom nešto i ja rekao povodom skrnavljenja, odbio me s pokudom što spomenik nijesam postavio ”kako treba” da ga  ne zapišavaju. To će reći da ga je trebalo podići na postament pa ga ne bi zapišavali. Nije za komentar ne razumijevanje zaštićene ideje  dotičnog, o spomeniku kao ”šetaču” na svom korzu, ali je narazumno misliti da bi zapišavanje postamenta bila blaža varijanta skrnavljenja. No prepoznatljivo je da je neko iza zavjese sav protest organizovao i programirao govornike, ali taj nije uspio da pred zavjesu  izvede ni hiljdau revoltiranih građana, čak ni uz podršku koja je stigla od H. Novog  preko Cetinja do Podgorice. Nikšićani su tako ostali ućutkani, većinom uz četnike, kao i u noći kad se sramota odigrala na njihovom trgu pred njihovim očima, a oni mirno prolazili pored skrnavitelja. Ni pogledom ga nijesu opomenuli. Tako umjesto, da antifašistički spomenici budu ponos cijela naroda, oni postaju obilježja koja zapišavaju namjernici a da građani prema tom činu nemaju nikakav odnos. Uostalom možete, kao što je to činila SFRJ graditi nabolje spomenike antifašizmu na svijetu, ali uzalud kad je zapišana svijest o fašizmu, najgorem režimu koji je ikad svijet vidio.

Šta je predhodilo ovoj sramoti? Državni praznici u proteklih deceniju i po, bili su režirane manifestacije partiotizma na određeno vrijeme  i mjesto samo za odabrane. Odabrane bi ograđivali željeznim ogradama, a narod bi ih gledao preko gvozdene zavjese kao u ZOO vrtu. Tako je bilo i kad je otvaran spomenik Ljubu Čupiću. Narod je bio oko Heroja, a iza njegovih leđa, sto metara dalje, bili su birani Crnogorci, ograđeni i ojađeni koncertom ozbiljne muzike, pateći se od vreline 13. Jula. Čak im nijesu odsvirali ni univezalnu Betovenovu Odu radosti …makar kao odu pobjedi nad fašizmom, na dan Ustanka Crnogorskog Naroda. Ali, kolo sreće u okoli vrteći se ne prestaje ko bi doli sad  je gori… itd. Ako baš ne znate kako se to izvodi pogledajte na you tube, kako se to radilo za Titova zemana. Tadašnji patrioti bi našli najveću poljanu na koju svi mogu da stanu i ostanu koliko žele sa odabranima , uz muziku i uz pjesmu. Ali ta su vremena otpjevala labudovu pjesmu, pa je propjevala starija tradicija kad je fašizam bio u modi.

Fašisti su javno vješali antifašiste iz pokreta otpora 1941. u Nikšiču kao i na mnogim mjestima po Crnoj Gori. Te slike su uništene, a samo neke preživjele kao ona jedina Ljuba Čupića. On nije bio na čelu pokreta otpora ali ga je vrijeme isturilo u prvi plan. I Joka Baletić je uspjela da preživi na fotografiji, ali njoj spomenika drugoga nema. Slike javnih vješanja jedva su sačuvane, ali je u Nikšiću sačuvana u kolektivnom pamćenju, žestoka istina o jednom činu izdaje i zločina nad zločinom. Jednom obješenom otporašu protiv fašizma noge su dodirivale tlo a njegov sugrađanin mu je pritekao u pomoć, obujmio mu struk objeručke i potegao ga prema dolje, da omču pritegne za svaki slučaj, da obješeni ne pretekne. Niko nije reagovao tada od ponosnih građana, a dotični ima i danas potomke i nesljednike iste svijesti i savjesti. Kad se sramota ponavlja, ponos jenjava.

Građani Nikšića su taj gnusni čin prenijeli s koljena na koljeno i tačno se zna kojeg  su prezimena bili domaći V.D. fašisti. I iznenadili bi se kad bi saznali koje je to prezime… a i nije za bačit! Ali koliko je Crnogorskih znanih imena svoja prezimena bačilo pod noge. Najgore od svega je što fašizam ponovo kuca na naša vrata… a mi mu ih otvaramo širom. Fašizma je uvijek bilo i biće, a ako baš ne vjerujete raspitajte se kod Umberta Eka jednog od najvećih književnih umova XX vijeka. Dok ne dođete do njega vratite se svom Njegošu i njegovim vječitim stihovima: ”U fukare oči od splačine” ili ”Za pravilo ludost izabraše…” Ali i od njegova vremena slabo učimo iz vlastitih udžbnika a mnogo više iz tuđijeh koji otuđuju…i narod i državu.

Dok ne mognem nešto drugo, objavljujem na ovom mjestu svoj lični protest sramoti u svom gradu. Prenosim ga ad literam: ’’Na ovom istom trgu u Nikšiću, okupatori, (iz Srbije brale), su prije 103 godine (Krvavi Album Karađorđevića) zapišali SV. Petra Cetinjskog, Sv. Vasilija Ostroškog i Sveti Crnogorski Grb… A evo danas to su ponovili i ’’Heroju na Korzu’’ svetom osvetniku fašizmu, Narodnom Heroju LJubu Čupiću. Zapišavanje je jedino pismo životinja i zvijeri da obilježe teritoroju. Oni da bi se iskazali, nemaju drugog karaktera, nit pisma, nit katastra. Ovom PAŚEM sinu(zapišaču) uzor su bili gradski psi koji ne mogu dalje od podnožja. Herojev osmijeh je previsoko za paśi domet. Ovo govori, da u ovom gradu vladaju životinje a možda i zvijeri. Nikšićani, ovo je njihov jedini izraz a nama je ostao jedino obraz da izađemo na svoj trg i trgnemo se iz fašističkog sna i jave u koji nas je ugurala poslednja URA, koja se sve češće protURA u vodeću DPF (demokratsku partiju fašizma)! Posljednja je ura časni Crnogorci, da koliko je danas, izađemo i da očistitimo izmet režima. Nikšićani, ako to ne uradimo poslaćemo, svoj crnogorski obraz slobode, na smetlište istorije…da nas narod po prstu kažuje.

Po prvim saznanjima i fotografiji, fašista  je taxi prevoznik koji po tajnom nalogu režima, razvozi fašizam na sve strane a ovo je samo početak. A ako ovaj čin i zločin ne zaustavimo biće fašizma i za izvoz, jer nam je to za sad jedini proizvod. Pljunimo javno na počinioce kao što to oni potajno čine na javnim i slavnim mjestima Crne Gore. Ovo se ne dešava bez ovlasti Vlasti. Ako ne ustanemo, pljunuli smo na sebe, Crnu Goru i svoj grad i ’’na sve što smo bili moj dični gosparu’’ kako je zapisao Vito Nikolić.  

P.S. Dok ovo pišem trgom je pronesena srpska zastava sa pratnjom istomišljenika. Pitanje je sad ili nikad!? Moramo to uraditi za generaciju koja raste. Ako to ne uradimo mršnuće nas  vlastita  istorija!”  

                                                                                                                                                             M.R.Š.

 

 

Ostavi komentar

Vaša email adresa neće biti objavljena.