DRAMA, BULEVAR!

Izvor: Pobjeda

U Americi, ni pod razno, izdaja zemlje se ne tretira demokratijom već osudom i presudom. Upravo je sada godišnjica tom događaju kada je D. Tramp pokušao sa pristalicama da pokori Kapitol Hil, a da u parlamentu USA, pod nasiljem spolja, prekroji volju građana koji su izabrali Džo Bajdena. Svi koji su se tada pentrali po Capitolu procesuirani su i sudiće im za ugrožavanje demokratije, a presudiće im se za izdaju.To je Amerika, drugačije je ne bi bilo! Neće im više padati na pamet da se pentraju ni uz semafor, a kamoli  uz  Capitol. Kod nas se isto desilo na Bulevaru Sv. Petra prije šest godina, a izdajnicima je dosuđena vlast po dubini i širini u svim institucijama države…pa danas vladaju tuđi namjesnici. Šta sam o ovom slučaju našao u bilješkama sa ondašnjeg lica mjesta.

Kroki 1. Svaki protest je drama. U izvornom smislu riječi, drama  označava određeno djelovanje koja podrazumijeva trojno jedinstvo: vremena, prostora i radnje. Bulevar je zadovoljio sva tri uslova…i jedinstvo u izdaji. Zadovoljeno je i pet osnovnih zakonitosti klasične drame: ekspozicija, zaplet, kulminacija, peripetija i rasplet.

Expozicija:  Protesti su počeli kao navodni socijalni bunt ugroženih protiv režima. Takav bunt  podrazumijeva da ga vode zapošljeni radnici nezadovoljni uslovima rada i plaćom. Međutim, tamo nije bilo radnika. Bio je skroman broj nezaposlenih i neskroman broj besposlenih kojima je ovo jedini ’’izlazak u život’’ da o tuđem trošku prekonače na Bulevaru, s minimalnom podrškom darodavaca protesta. I kao u svakoj ekspoziciji eksponirano je nezadovoljstvo, ali od strane činovnika vlasti čije su kancelarije 15 metara udaljene od protestne bine, a njihova primanja su do neskoromnosti visoka…do pet puta su viša od najboljeg prosjeka radničkih primanja. Jedina ozbiljna naznaka dramske radnje je bilo cijepanje imuniteta  potpredsjednika Skupštine B. R. koji je to izveo teatralno, ali je teatar ostalih skupštinskih poslanika izostao. Ostali su pod zaštitom države protiv koje su ustali. Da su izvršili cijepanje zaštite i odrekli se visokih plata, drama bi krenula u zaplet s neizvjesnim raspletom.

Zaplet: Neđelju dana je duralo glasno opadanje  vlasti na paśe obojke i kad su o njoj izrekli sve najgore nastao je zaplet. Ustanovljeni rok za završetak protesta je priješao rampu odobrenog trajanja. Vlast ne zna šta i kako dalje. Različite zastave i znamenja, slike i parole su potvrdile da se radi o različitim podrškama ka istom cilju…da se ukine Crna Gora makar i goru dobili. Putinov lik je dominirao u slici i riječi podrške od strane epigona i zaplet je obrnuo u kulminaciju. Vlast to nije shvatila i ako je sve pratila.

Kulminacija: Pojavio se prepodobni crkvenjak kara-mrak,  pravoslavno-vjerski afrodizijak Amfilohije na koga se diže svakom pravoslavcu. Taj je sa centralne bine prokleo svakoga do boga ko nije rusofil…Pedofile u redovima svoje crkve nije pominja. Dotični je isključivi kadar vlasti na povremenom radu isljučivo kod četničke opozicije. Ovoga puta je prelomio i iz zaleta zapljunuo vladu i državu…prokjlinjući ih da od njih ne ostane oka za svjedoka.

Peripetija…ili preokret je izostao. Nakon dvije neđelje pred Centralnom Bankom Crne Gore osvanula je pozamašna slika Vladimira Putina što je bio dovoljan znak, čak i za nedovoljno razumne, da pare nijesu problem i da je investitor prisutan. Binu i šatorsko naselje na Bulevaru, ni na petnaestodnevni jubilej  još niko ne dira, a Bulevar neće biti raščišćen ni za svečani prolaz najviše NATO delegacije. Alternativa Cetinje  sve rješava daleko od razuzdane gomile i Stoltemberg dijeli rajske komplimente za Crnu Goru uz obaveznu opomenu vlasti (tzv. stalno mjesto), ’’jačanje prava!’’…Ojačalo je bespravo!

Rasplet:  Jačanje prava je shvaćeno bukvalno i vlast je rasturila proteste u blic krigu. Komunalna policija uz jake nekomunalne snage je sve pretvorila u otpad. Pomeli su Bulevar ka zabunjačenu kužinu. Čak je jedan komunalac, kao u pravom dramskom epilogu, rasčupao jedine dvije crnogorske zastave uredno zađedene uz bandere s obje strane Bulevara. Nije umio da ih skine. Rasčupao ih je ka svinja vreću i pokretima izrazio zadovoljstvo što ga je zapalo. Možda je to najbolji znak ove vlasti. I oni koji joj služe ne znaju pod čijim su znamenjem. A nijesu u pitanju samo domaći izdajnici već i uvozni plaćenici. Vlast pojma nema.

Kroki 2. Ka što zvanično kazuju podaci Crnogorci na dan iziju više od milion eura, a na godinu potroše više od milijarde na još koječega, da se održe u životu. Oni odavno, a to se ne kazuje javno, ne konzumiraju hranu nego iju državu. Od državnog budžeta su napravili kontejner pa skubu na svaku stranu, a on dura dok mu dno ne zazvoni od grebanja. Zato se juriša na prodaju svega što se prodat može da se održi ’’standard’’ i glasači na okupu, da se ne patiše, dok ne jave, nema više! (CG danas nema ni jedan svoj medij osim RTCG, a on je tuđi na državnom budžetu). Na budžetu su ka u svakoj državi, ustanove vlasti; polcija, vojska, sudstvo, zdravstvo, školstvo, kultura, sport…I mimo ijedne države na svijet, ođe je cipancijeli narod na budžet. Oprostite, zaboravio sam opštine. I one su na njemu. U većini se ništa ne radi. Samo one rade. Duž svih njihovih glavnih i doglavnih ulica su zasadi od kafana. Tu su izloženi Crnogorci…pa ko da više. Kruti, nepokretni, oduzeti. Kad grane dan, izmile iz svojih ćelija kao u kakvoj prokletoj avliji i tavore. Crna Gora liči na prošireno odjeljenje koštane bolnice Risan u kojoj ka kakve  nepokretne ubitinje Čekaju Godo(t)a. Njega nema pa nema, ka što nije stiga ni u Beketovoj ciničnoj satiri.

Ne treba nikakva druga baza podataka o Crnogorcima izvan kafane. Od tih što tavore, niko ne radi. Da radi ne bi bio tu u to vrijeme. Žive od svojih predaka; njihovih penzija, invalida, socijala. U takvom slučaju stariji, ustajali Crnogorci, su bili mnogo iskreniji. Na pitanje ’’što radiš?’’ Odgovario bi: ’’Evo bazdim doma.’’ Sad cijela država bazdi uz vlast koja se nada rasprodaji ostatka pa da ustajalom narodu produži ’’dnevni boravak’’ i baz(d).

Crnogorci su jedini narod-nekretnina. Sve uvoze osim sebe. Ne izvoze ništa. Ništa, neće niko. Otuda milijarde rashoda. Ono malo pokretnih je već u eksportu. Niko se ne usuđuje da nekoga okrivi za iskrivljeno stanje jer su krivci prvaci, na glavnim mjestima. Kad bi s tog mjesta krenula pravda, zatvora bi bilo ka kafana. To bi bila najveća investicija veća od kompletnog autoputa i pride Jadransko-jonske magistrale. Ko toliko da ulaže kad je bolje da se laže.

P.S. U državi đe je građaninu (čitaj Crnogorcu) milije da bude potkupljen sa 50 € od vlasti, nego da zaradi 500 € od rada, sve je (ne)moguće. A Vlast ima uvijek (is)tu mogućnost: Iskali ste! Dobili ste! Ćutite!

                                                                                                                                    M.R.Š.