Ko na Prču ak' i malo stoji više vidi no onaj pod Prčom!

BIĆE SKORO PROPAST SVJETA?

Ovo sam neđe zabilježio. Možda se i kroz ovu ’’optiku’’ može prepoznati svijet!?

Njegošev stih, ’’Francuskoga da ne bi brijega aravijsko more sve potopi’’, izgleda neće preživjeti današnju stvarnost. Aravijci (Arapi) su odavno građani Francuske u velikom broju i ako je nijesu potopili. Mjestimično je dave terorom nečim izazvanim? Ako pokušate da upoznate Pariz koristeći njihov čuveni metro prepoznaćete da podzemna željeznica u prvcu zapada; Šanzelize, Konkord, Tijumfalna kapija, Nei, Defans itd. ima luksuzniji metro od onih koji voze na suprotnu stranu prema arondismanima nižeg staleža sa pretežno arapskim stanovništvom. Uglavnom od Trga Republike granaju se razlike u raznim pravcima, zavisi đe obrnete.

Isto vam je ako se sa Grand Central stanice u Njujorku ukrcate na sabvej (podz. želejznicu). Kad se vozite Menhetnom kao da plovite podzemnim Nilom. Ako krenete prema Bruklinu i Kvinsu još je pristojno; a prema Bronksu proći ćete čistilište getoiziranog crnog Harlema. Viši stalež se nikada ne spušta u to podzemlje. On i podzemlje obavlja na zemlji u tzv. ’’dobrim četvrtima’’ đe uši zuje od obezbjeđenja. Bogati ipak diskretno priznaju krivicu. Tako imućni gradili su bazene za rekreaciju na prostranim krovovima svojih nebodera da im se bogatstvo vidi iz aviona. A od kad su ih gađali iz aviona, spuštaju se pod zemlju đe se ništa ne vidi. Jednom sam doživio da i to provjerim u (WTT) World Trump Tower-u, te da se okupljem u bazenu njegova bildinga, u kome je živio jedan ugledni Crnogorac, neuropsihijatar. Bazen je četiri kata pod zemlju bez obzira što mu je adresa UN plaza, tj. Plac Ujedinjenih Nacija ”carstvo ravnopravnih” na Ist Riveru, ali ne pomaže voda majko.

Vozeći se jednom prilikom u večernjim satima gradskim prijevozom u Rimu, San Đovani-Parioli (elitni kraj), primijetio sam da u autobusu gotovo nema Italijana; Filipinci, Arapi, Azijati, Latino Ameri, sve najamnici bogatom staležu.

Uglavnom ništa kao javni prijevoz ne klasifikuje društvo. U kapitalistički skorojevićkoj Crnoj Gori to je čak izrazitje nego drugđe. Gradski saobraćaj je u očajnom stanju i na nivou ’’lamina’’ a njime se prevozi samo sirotinja ’’i bogu si teška’’. Elita je u džipovima ili državnim limuzinama. Oni ne denjaju s pukom ništa zajedničko.

Prije Perestrojke M. Gorbačova, Moskva je imala posebnu džadu za socijalističku elitu, od aerodroma Šeremjetevo do prijestonice. Bila je uvijek crna, svježe asfaltirana i  odvojena od prilično nesređene ceste za ostali svijet. Najluksuzniji metro sam video u Moskvi. Rusi su prvo pobili elitu u oktobru 1918. a onda napravili elitni socijalistički raj pod zemlju; poput soc- realističkog Versaja. Nešto između galerije, muzeja i Boljšoj teatra. Silazio sam u to podzemlje, ne da se prevezem no da ga razgledam.To je bio zadnji elitizam poniženih i uvrijeđenih, ali se i tamo komunist-elita zadržala na zemlji, njet ander graund. Eto kakv je svijet, može se razabrati i po javnom prijevozu!

Dolazi vrijeme naplate. Sirotinja bira najkraći put do revanša i bezumlja a religija im ga osvještava do raja… ali prvo se stiže u pakao? Vrijeme odmazde teče odavno i nikakve mjere zaštite nijesu garancija. Ali odmazde najčešće pogađaju obične, nevine ljude. U njujorškim blizancima nije stradala elita, nego njeni činovnici. Prema tome, onima koji im služe, glava je u torbi…često na panju. Odrubljivanje je takođe elitna kategorija. Najugledniji glavosječe potiječu sa Dalekog istoka, iz Japana, od elitnog viteškog reda, samuraja. Odande, peko velike i Male Azije, usječenije glava je preko Bosvora stiglo u Evropu i priješlo Lamanš i stanilo se u kraljevstvu lordova; mada ga je elitna Evropa od ranog srednjeg vijeka upražnjavala. U Parizu je kulminiralo kao oruđe revolucije iz 1789. Tu je mesje Giljoten, projektovao brend po svom imenu, giljotinu. Kako je brid sječiva bio lučan, uvijek je odrubljena glava visila o parčetu kože. Naručilac giljotine je tražio(Robespjer, legendarni vođa revolucije), da se sječivo koriguje, te da glava sigurno odleti. Na naručiocu je oprovano korigovano sječivo.(Odlećela mu je glava ka ništa.)Legende su ponekad metafore života! Po jednoj drugoj skaski jedan od posljednjih osuđenika na giljotinu(oko 1938.) zatražio je da gleda u sječivo dok mu radi o glavi,(navodno,bio je Srbin osuđen u Francusoj.)Toliko je bio kivan na vlastiti život da je tražio da ga se nazočno otarasi. Kivni se svete svakome!

Može se reći da današnje zločine francuskog tipa čine nekultivisani ljudi. Može se reći koješta, ali teško je kultivisati one koje više vara država no oni nju. A nekultivisani hoće život u kešu. Oni nemaju zaliha da plaćaju karticama.

Prijeti li odnarođenom, globalnom svjetskom poretku i našem neporetku, neka savremena giljotina ili neka njena metafora, poput Maršalova plana. Oće da obraduju narod, na zor, kao da je taj plan džabe. On je zajam za vraćanje a podrazumijeva red, rad i disciplinu da se dug vrati…a ovđe se nikakva posla ne opiviđa osim partijskog zapošljavnja na neviđeno. Pandemija ne da, da rade ni oni koji rade. Korana mijenja soj, samo naši nesoji su nepromjenljivi. Ali glave već lete. U vremenu pobrkanih vrijednosti nepravda je dostižnija od pravde. Moćni izigravaju pravila, inače ne bi bili moćni. Neznalice su svemu pristalice.

P.S. “Doći će dan kada će nam se u  ekonomiju  uvući  neznalice  i  plaćenici stranih konzorcija i korporacija, doći će dan kada će svoje ljude imenovati  premijerimadržavnicima, taj dan biti će  sprovod  naše  suverenosti i demokracije,taj dan biti će sprovod  slobodeprava radnika i svijeta kakvog smo poznavali, taj dan doći će uskoro, a mi ćemo ga slaviti kao državni praznik.”  Pr. dr Branko Horvat (1928-2003) jugoslovenski ekonomista

                                                                                         Mihailo Radojičić Šok

Ostavi komentar

Vaša email adresa neće biti objavljena.