Ko na Prču ak' i malo stoji više vidi no onaj pod Prčom!

ŽIVI PIŠ

Ambasador Crne Gore u Beogradu je izjavio; da nikad u istoriji Crna Gora i Srbija nijesu imale bolje odnose. Ova izjava kazuje da dotični diplomata doživljava istoriju ka turističku destinaciju. Platiš boravišnu taksi i boraviš u njoj do daljnjeg… Pa nam tako sklepana istorija ne dura ni dva dana. Braća Srbi su mu odmah poturili klip pod točak istorije i zagorčali mu diplomatiju lakom artiljerijom! Navodno Crnogorci im ištu na granici izlaznu boravišnu taxu. Krk! Tako se ne ulazi u istoriju već izlazi iz nje. To su mu poturili a da nijesmo ni čuli kakvi su nam to istorijski ’’odnosi’’ i na šta se odnose; Na politiku, na diplomatiju, ili su možda’’stidni’’ jer u toj politici vazda neko nekoga j**e, pa stoga ambasador to saopštava u rukavicama. Na ambasadora se nastavila Jami i odmah je štampa jamila za naslovne strane. Ona tvrdi da su ti odnosi dosta tvrdi no nema svedoka!

Za ostalo ima. S Vučićem se naši ljube u rilice đe gođ stignu, samo što noge ne dignu. Naši, manje više, imaju usta na liniju pa i nijesu baš senzualni a Vučić vuče one silinkonke pa kad ufati ne pušta. Usisa ih! Može bit da se, u tom usisavanju kriju istorijski odnosi. Ukoliko je na to mislio; usisani smo ka nikad u tuđu istoriji. Kad Crna Gora čili, našim političarima se lakše latit istorije no otpučit gaće za piš. Piš živi! Prosto prepišaju sve činjenice i izjave što im na’m pane. Možda će uskoro i kad prdnu, a češće kad stisnu, ulazit u istoriju. A stisli su se na istorijskom mjestu. Kad je naš izaslanik bijo u Srebrenici nije smijo ništa da izgovori sam, pošto su Vučića povukli iz upotrebe. Vučić je samo prenio gaće preko zasada smtri, tj. svoje nacionalne tekovine jer je tada bijo Šešeljev nacional-pitomac. Kako Vučić ni zucnut nije mogao, naš ni pisnut nije smijo no je ćuta ka kukavičin ptičić u tuđem gnijezdu. Što taj naš p(t)ičić nije zucnuo na tom istorijskom mjestu pa da uđe u istoriju đe se ulazi, no je iz nje pr(h)nuo na stražnji ulaz.

Na granici Republike Srpske prema Srbiji, još je granična tabla s natpisom SCG. Crna Gora je igleda ponosna što je još u tom korpusu koji je izrodio Sedmi bataleon. Ili se crnogorska vlast sama regrutovala u ’’sedmi’ protiv Crne Gore. Što to ne metnu u istoriju pa da im očigledno vjerujemo. Kako je bio benigan prijedlog bivšega predsjednika Tadića. On je iska šest konzulata u Crnoj Gori a ovi su izašli Vučiću u susret sa više stotina takvih podružnica. Sve crnogorske crkve su njihovi konzulati. Tadić je htio da plati a ovi su Vučiću sve dali na Dž. Ista je stvar s jezikom. Srbi su ga krnuli Crnoj Gori do resice. Jedva diše a kamoli da govori. Crnogorski jezik je jezik šapata umirućeg a uskoro će biti jezik pokojnika. Zbog imena bivšeg ministra a sad ambasadora u taj jezik je ućerano slovo čegrsti,  (grafema) Ź, koja nam ništa ne treba. A njegovo ime ne počinje ni sa Ź ni sa Ž nego sa Đ. Jedino Ź ulazi u njemu omiljeni glagol iźesti i glagolsku imenicu iźelica što je neoboriva činjenica.

Tako smo i devedesetih ka politički trkopiši mislili da se u istoriju ulazi klizećim startom. Onda su nas sankcionisali zbog takođe ’’istorijskih’’odnosa sa Srbijom i završili smo u kontejneru istorije đe još dreždimo da nas NATO rehabilituje. Možda bi naš vrli diplomata, ako ga NATO ne presretne, moga na desetu godišnjicu nezavisnosti da proglasi sebe ambasadorom SCG u Beogradu. Reciprocitet u CG je nepotreban jer Srbiju ođe zastupa kompletna domaća vlast(ela). Vlastela da j**e oca Crnoj Gori, a možda i majku ugoneći je nazor u istoriju.

M.R.Š.

 

2 mišljenja o “ŽIVI PIŠ

Komentari su zatvoreni.