Ko na Prču ak' i malo stoji više vidi no onaj pod Prčom!

VRIJEME SMRTI

U krugu vojnog aerodroma u Podgorici, svečano, uz prigodne govore i muziku otvoreno je nacističko vojničko groblje, okupatorima Crne Gore, fašistima. Uputna je na početku jedna usporedba!

Prije samo tri dana u krugu Univerziteta Crne Gore otvoren je spomenik jednom od vodećih crnogorskih i internacionalnih antifašista, Narodnom heroju Veljku Vlahoviću. Informativnim i video uvidom u jedan i drugi čin, očigledno je, da je mnogo skromnija svečanost upriličena za spomenik jednom antifašisti nego fašistima. Uputno je bilo, povodom spomenika Antifašisti, pozvati Njemačkog ambasadora da se na očigled studentskog  naraštaja pokloni liku i djelu Narodnog  heroja i tako pred njima, na kojima svijet ostaje, opravda i stav svoje zemlje i vlastiti odnos prema onima koji su, združeno, i Njemački narod izbavili od Fašizma… Pa potom pokazati da se i na negativnim primjerima nacista možemo ’’dozvati’’ pameti; “Nikada više rat, nikada više etnička mržnja” te da nikad ne učinimo ono što je počinila avet Fašizma. Uostalom poziv, predstavnika Njemačke, ne zvuči naročito smisleno današnjim Crnogorskim naraštajima, jer su njihovi preci prvi u Evropi organizovano digli na ustanak protiv Fašizma i primjerom ’’Smrt fašizmu’’ uljudili i dozvali pameti mnoge. I pod toga ’’odnarođeni’’ crnogorski pojednici slijedili su nacističke nazore i ostali profašistički orjentisani do dana danšnjega. Oni još nijesu odustali od namjere da svojim zlikovcima (te ideologije koja je izazvala rat ’90-ih) podignu spomenike u ’’slavu’’ zločina nad vlastitim narodom. Zanimljivo bi bilo čuti kakvu bi nam, u ovom smislu, humanističku preporuku ponudili njemački izaslanici… Ili su ovim grobljem, uz saglasnost crnogorske države, domaćim profašistima pružili ruku podrške i otvorili apetite za dalje djelovanje.

b28a464f6cd0c667830fff60c4e5b767

A što se tiče samog pokopa posmrtnih ostataka, uljudno je sahraniti svakog čovjeka… A što se tiče počasti… (?) Svakome prema zaslugama, ali ovi je nijesu zaslužili. Po takvoj logici ’’zasluga’’ ne bi bilo bez smisla odužiti se nekom vrstom ’’rehabilitacije’’ i vrhovnom vođi Fireru kad već njegovi ’’anonimni’’ soldati to zaslužuju… Makar obnoviti njegovu planinsku rezidenciju Berghoff u Bavarskoj, koju su engleski antifašti avio bombama RAF-a razvalili do temelja.

No bez obzira na kritičke opservacije u ovom tekstu, ni domaćin se nije usrećio sa ’’svojim’’ antifašistima koji su  protestovali pored fašističkog groblja. Neki od njih, tek što su se vratili iz četnika zakitili su se crvenim parolama i sa ’’Smrt fašizmu!’’… Daj bože da se to konačno ostvari… A, uz bože pravde, neki od njih ne bi više dizali ni glasa ni parola.

Kako je u ovom kratkom novinskom štivu riječ o vojnicima zakletim Hitleru, uputno je da im upokojenje podupremo citatom njihovog Firera (s tim da značenje tih riječi djelimično primamo i na vlastiti račun):

’’Kakva je to sreća za državu što ljudi ne misle!’’  Hitler

                                                                                                                                                               M.R.Š.

Jedno mišljenje o “VRIJEME SMRTI

Ostavi komentar

Vaša email adresa neće biti objavljena.