Ko na Prču ak' i malo stoji više vidi no onaj pod Prčom!

SUROGAT za OSKARA

ili

OSKAR za SUROGATA

Na dan 7. februara, rođen je Dušan Vukotić 1927. godine. Poslije mature u Podgoričkoj Gimnaziji napuštio je Crnu Goru i otišao u Zagreb na studije arhitekture. Crtanje  na kome počiva arhitektura odvelo ga je, na put bez povratka, u svijet animiranog  filma koji počiva isključivo na crtežu. Za manje od jedne decenije Vukotić je prispio na sam vrh svjetskog animiranog film. Ne postoji niti jedan svjetski festival, od imena, na kome Vukotić nije osvojio glavnu nagradu za svoje filmove, ukupno 146. ’’Zagreb film’’, zahvaljujući vrsnim animatorima, crtačima i scenaristima, kojima je na čelu bio Vukotić, postao je svjetski poznata, autogena, škola crtanog filma. Tu školu je ovjerio D. Vukotić 1962. najmoćnijim filmskim pečatom, Oskarom,  za crtani film ’’Surogat’’. Taj film je u konkurenciji  za najveće priznanje Američke filmske Akademije, oborio, do tada neoborivog, V. Diznija. Čestitao je Vukotiću: ’’Ja to ne bih mogao da uradim’’, citirao ga je Vukotić u jednom intervjuu koji sam krajem 70-ih snimio za TV Titograd. Povod je bio premijera njegovog igranog filma ’’Operacija Stadion’’ prema autentičnom događaju iz 1941. u Zagrebu. Ovim ostvarenjem iz prošlosti Jugoslavije autor je anticipirao i njenu  budućnost u kojoj će sportski objekti, hale i arene, postati mjesta kolektivnog utamničenja, drugih, drugačijih i nepoćutnih ali i poligoni  za nacionalističke obračune. Film, i ako nagrađen, nije najbolje primljen u Jugoslaviji jer se nije htjelo vjerovati u budućnost njegove poruke. Na kraju poruka je opstala ali SFRJ je propala.

’’Surogat’’ je Vukotićeva kruna u svijetu filmske umjetnosti. I nakon gotovo šest decenije vrijeme mu nije okrznulo a kamoli osporilo ijednu vrijednost. Modernog crteža, apstrakte pikasovske linije, apsurdne sadržine… a ipak vrlo konkretne poruke. Surogat je prototip kretena i nemoćnih, koji sve mogu do jedne ure, kad ih zapadne nepodnošljiva lakoća postojanja. Sve što im srce žudi mogu da stvore jednostavnim postupkom, naduvavanjem (što bi se reklo u CG, duvanjem u jednu šmagu). Sve je moguće postići, iz te svijesti bez savjesti… naročito tekuću, bilo koju i bilo čiju ’’sadašnjost’’ …od užitka na morskom žalu, do ljubavnice i obroka na astalu. Surogatnom junaku samo jedno nedostaje. Ne može da ’’naduva’’ budućnost, jer zamuzenjak ne može da je nasluti iz surogatne sadašnjosti. A taj ’’neviđeni’’ futur ga čeka iza prve krivine. Konac djelo krasi i gasi se on i sve oko njega, kako je i nastalo; Izduši skote!

201204071333-4920-

Tom ukletom rajsneglom, kao metaforom, na putu u budućnost, u vrijeme nastanka filma, Vukotić je poslao globalnu poruku svijetu da taj kobni čavlić može biti i atomska bomba. S njom se tada uveliko zveckalo, a mogla bi vazda ’’izdušiti’’ svijet, ako neki surogat, bude u prilici, da stekne toliko bezumne moći. Surogat, je tada izazvao tržište koje je stvorilo sijaset ’’naduvaj’’ proizvoda, čak i ’’sexi seke’’. Plastične ljubavnice su od tada zavladale svijetom. Lutke s genitalijama za prvu pomoć. ’’Upražnjavao’’ ih je bezmalo svaki pomorac, krijući ih ispod kušina… svaki vojnik na frontu u dnu rancu, svaki nejebac u svojoj vukojebini. Danas je toliko toga zdjelano, na istoj inspiraciji, od njive do trpeze. Pod istim tretmanom su i hrana i lice i zadnjice. Vukotić, jednim kratkim filmom, predvidio je svijet i prozrio svijest.

Da li je ideju za ’’Surogata’’, mentalno i mentalitetski, Vukotić ’’prokrijumčario’’ iz zemlje porijekla u zemlju kreativnog podrijetla, nemojte prosuđivati prije nego pogledate ’’Surogata.’’ Sve je u tom filmu pasent; i crtež i animacija i lik i djelo… Kao i muzika Tomislava Simovića, kamponovana namjenski i majstorski za psihologiju svemoćnih ubitinja. Uz nekoliko ’’sirovih’’ taktova koji se uporno, kao glupost ponavljaju, odvija se čitava radnja filma od prologa do epiloga, slijedeći osnovnu ideju scenarija (Rudolf Sremec) i realizatorski koncept crtača, animatora i reditelja Dušana Vukotića.

Njegova nagrada je Oskar za sva vremena, bez mane i straha da će ga pregaziti vrijeme! Vazda će biti slaboumnih koji će tražiti utočište za danas i nikad više.

Kad je Dušan Vukotić po godinama prispio za Akademiju Nauka (odavno je bio član Američke Akademije za film i redovno glasao za Oskara) rekao mi je u svom zagrebačkom stanu, Grškovićeva 31a, da ako već treba da se opredijeli za nacionalnu Akademiju!?’’…Onda ja, kume, idem tamo đe spadam i ako mi mnogi, od Zagreba i Beograda do Evrope, nude akademski status!’’

P.S. Oskarovac, Dušan Vukotić je zaslužio, da njegova Crna Gora, ustanovi svoju filmsku nagradu ’’VUKOTIĆ’’!… A koga to ima drugo, na svjetskom tronu filma!

                                                                                                                                     Mihailo Radojičić

Ostavi komentar

Vaša email adresa neće biti objavljena.