Ko na Prču ak' i malo stoji više vidi no onaj pod Prčom!

PUNA PICA GNJIDICA

Od danas R.P., proskribovani nikšićki ljekar, direktor, u najgorem Zdravstvu u regionu, pokušao je da malo edukuje svoje pacijente na Latinskom jeziku, na kome počiva medicinska nauka. Izrekao je izreku ’’Bonus penis pactus domus’’ u čekaonici ženskih pacijenata i dočekale su ga, ne pacijentkinje, već sve novine na nož  i ako taj izrazni termin za ljudsku reprodukciju nema svojstvo śečiva već zadovoljstva a iskorišćen je u kontekstu sentencije. Kad je sentenciju preveo na Crnogorski Dobar k***c mir u kući, pukla mu je sramotna pogibija. Jedna pacijentkinja mu je uzvratila na ’’k’’… – ’’E kuku ti u pamet’’. Dakle, dijagnoza je pala obostrano po nišicki… I nikome ništa, osim doktoru. Eno ga ’’sedi’’ u ’’klipu’’ na svim naslovnicama.

Kao đaci imali smo đečinjeg ljekara, Dr Rista Đurišića. Krupnog, brkatog, debelog i iznad svega doborg čoeka. Bio je i sanitarni inspektor za pijačne prehrambene artikle. Kad bi odlazio u inspekciju za njim bi lepršalo jato đece. Lećeli smo za svojim doktorom. Znali smo i zašto kao i on. Kad bi na nekoj tezgi voća pronašao neki ustajali plod, u znak sanitarne neispravnosti, izvrnuo bi tezgu, što bi značilo da nije za prodaju. Voće bi se okoturalo po granitnoj kaldrmi a mi bi onda pohrlili za njim puneći njedra ispod dobro podvezane košulje. Tako je doktor Risto zaslađivao naš gorki život u vrijeme nemaštine.

Kad bi nas liječio imao je sličan recept za relaks. Ordinira je u gradskom kupatilu (danas gradskoj kući) ispred dvorca Kralja Nikole u kome je bila škola. Dok bi nas vizitao postavljao nam je, radi lakšeg pregleda, razne pitalice da se opuštimo pred strahom od doktora. Postavljao je istu pitalicu svakome đetiću: ’’Puna pica gnjidica… Šta znači?” Svaki bi se zakikotao, a pregled bi prošao bezbolno. Niko nije davao, niti očekivao odgovor … A značio je ’’smokva’’, omiljeno voće kojim bi nas naš dobri Dr Risto često čašćavao ’’sanitarno’’ na gradskoj pijaci.

Jedan drugi ugledni Nišićanin, Pero Erbez, došao je na crnogorski dvor sa diplomom farmaceuta iz veljega svijeta i postao lični apotekar Kralja Nikole. Zatekli smo ga živa ka gimnazijalci. Uvijek u elegantnom crnom odijelu s leptir mašnom na tačke, družio bi se pođekad sa nama starijim gimnazijalcima smatrajući nas prispjelim za zrele ljude. On bi nam ćaskajući postavljao pitalice za odrasle ali bi se uvijek obraćao nekom koji je po naravi bio njunjav i zatvoren. Jedno pitanje sam zapamtio: ’’Bato jado, znaš li na šta liči jedna polovina pice?’’ Kratka stanka … Pa opet. – “Aaa jatko?’’ – “Neka čika Pero.’’ uslijedio je postidan odgovor. A Pero opet… – ’’Aaa jado?’’ Opet isto. – ’’Neka čika Pero.’’ Pero, u poodmaklim godinama i s trepćućim glasom kao s potrošenih struna iscijedio bi odgovor: ’’Jedna polovina pice, jado, liči na’nu drugu polovinu… jatko!’’

Tako su nas vaspitavali!

P.S. Danas vladaju (ne)vaspitani, na naš način, pa je Crna  Gora podijeljna ka pica na ravne časti. Politika ka pika. A đe se gođ obrneš puna  pica gnjidica.