POLOVNI HLJEB

Danima me na parkingu ispod brisača, na parčetu papira isječenom makazama, čeka štampana poruka. Uvijek je uklonim a namjernik je uvijek obnovi. Na njoj piše: ”Prodajem veoma povoljno polovnu mušku odjeću!!! Košulje, majice, donje djelove trenerki, jakne, farmerice, džempere. Poznati brendovi: Navigare, Tommy, Hilfiger, Azzaro, Prada, Lotto, Casucci, Adidas... Cijena od 5 – 40 eur., kontakt 06…” Nijesam mogao da  se otarasim ponuđača. Uporno me informisao o svojoj ponudi. Onda sam jednoga dana napisao na duplo većem papiru od njegove ponude: ŽIVIM POLOVNO, HVALA! Razumio me. Odustao je. U mojoj familiji je pet univerzitetskih dipoloma, (od ing. do prof. i prav.). Kada svi po protokolu godišta odemo u mirovinu, a na putu smo, ne možemo zajedno sastaviti jednu i po platu državnog činovnika! E, sad mi recite je li to dovoljno za polovni život, za pet porodica. Ni za lijek! A država troši 62 miliona eura za ljekove, oboljelom, pohabanom narodu od 600 hiljada stanovnika.

Ne znam kako ponuđaču, polovnog ođela, ide promet ali zaslužuje priznanje;  krenuo je s ponudama prepoznajući opštu pohabanost. Prepoznao je i sve ostalo ali ostalim trguje polovna država. ”Ostalo” se ne prodaje ispod brisača no ispod ruke; Polovna Privreda. Pohabana Industrija. Fabrike-giganti su jedva radionice. Polovna vlast, (pohabana od preduge upotrebe). Polovnosti odgovara; polovno znanje, polovne diplome, polovna svijest (armirana poltronstvom). Sve polovno na kvadrat, na kub… na najviši stepen, na kredit! Svaka povoljnost za polovnost. Ogrezla je u tome. Tako ogrezla kreće u NATO s reklamama i reklamatorima ogrezlim u istost. Iz jedne agencije se upravlja Univerzitetom, Pozorištem, Akademijama za te djelatnost. Ta ”agencija” izbacuje univerzitetske profesore ako rade na dva mjesta a ona ”jedina” pokriva svako mjesto do NATO-a. Polovna država, toj svojoj  jedinici u majke, udijelila je 70 hiljada eura za reklamu NATO-a, kao da je i NATO polovna organizacija.  J***m ti NATO ako je spao na to?… Da se za 70 hiljada može ući u njega.

Na kraju je pohabani narod dobio od države kredit od jednog centa, bez učešća i žiranata, za popust na hljeb. Kakvo polovno po(d)milovanje. Smanjuju hljeb za cent a tog apoena nema u prometu. Zelenaši proklete vam duše.

P.S. Možda će nam brzije dana ponuditi još povoljniji kredit; za iznošeni, polovni hljeb!

                                                                                                                  Mihailo Radojičić Šok – M.R.Š