Ko na Prču ak' i malo stoji više vidi no onaj pod Prčom!

NJEGOŠ

Njegoš je najviđenija ličnost svoga vremena među pjesnicima i državnicima. Evropa do njega nije imala stasitijeg vladara i glasovitijeg pjesnika na vlasti. Njegoš je oličenje ideala Platonove ’’Države’’; Mudrac na čelu! Njegoš je Govorio šest jezika a prevodio sa četiri. Đe god bi odsjeo, čekali su ga. Đe gođ bi pošao, pratili su ga… Od Napulja i Rima do Beča i Sankt-Peterburga. Bio je najznamenitiji reprezent male suverene države, koju je svijet tražio na mapi, kao Zadnju Poštu Slobode na porobljenom Balkanu. Danas bi rekli; bio je zvijezda evropskog neba i ako nije bilo ni Javnog servisa, ni Pobjede, ni Vijesti, ni Dana današnjega.

Njegovo djelo, osobiti stas i ubojiti glas, bili su jedina i najača glasila, koja su Crnu Goru i Njegoša promovisali u tom svijetu i vijeku. Čovjek mimo druge!  ’’Vladar među pjesnicima i pjesnik među vladarima.’’

”Tu se desio i lekar koji mu je pokatkad dolazio, i njemu je Vladika pokazao svoju novu knjigu. Između ostalog razgovora, doktor zapita mene: ima li cenzure na Cetinju. Ja mu odmah odgovorih da nema. Vladika me pogleda i osmehnu se . Kad doktor ode Vladika zovne Đuku, te mu donese jednu knjigu koju mi pruži i reče: ‘Što ti varaš čovjeka da nema cenzure na Cetinju?’ – Ja uzmem tu knjigu i otvorim. To je bila : ‘Dika crnogorska’, dramski spev Sime Milutinovića. Odmah na drugom listu te iste knjige stoji štampano: ‘Dozvolja se pečatati s odobrenjem praviteljstvene cenzure.’ A ispod toga stoji: ‘Cenzor Drago Dragović.’ Ta je knjiga pečatana na Cetinju. Đuka je bio đak-perjanik, još kod Svetoga Petra, kao i sada pa sve knjige koje su pečatane na Cetinju, zajedno sa ‘Gorski vijencem’, čuva i nosi sobom, te ih čita i zabavlja se. Kad to pročitah rekoh: ‘Nisam znao, gospodare da je bilo cenzure na Cetinju.’ – Vladika se nasmeje i kaže mi: ‘Bila je štamparija ali nije bilo cenzure. To se Simo Milutinović (S. M., Njegošev učitelj u mladosti) podsmijavao ostalom svijetu, te tako stavio.  A Drago Dragović nije ime cenzora, već to znači: ‘Piši šta ti je gođ drago!”

’’Pisma iz Italije’’ u Neapolju, 1851.                                                          Ljubomir Nenadović

Prch.me

Ostavi komentar

Vaša email adresa neće biti objavljena.