Ko na Prču ak' i malo stoji više vidi no onaj pod Prčom!

NJEGOŠ

’’Taj neobični mladić živa duha i retke fizičke lepote, za glavu viši od najvišeg Crnogorca, našao se pred mrtvim telom Petra I, koje je, sasušeno postom, brigama i mukama, već tada ličilo na sveštene mošti. U to sivo oktobarsko jutro, sa sivim stenama i sivim nebom kao pozadinom, ocrtavao se u jednom prizoru punom gorštačke prostote i svečane veličine, kao u nekoj simboličnoj radnji, budući život Rada Tomova. Ostroški arhimandrit Josif zakaluđerio je tu na licu mesta mladoga Rada, u prisustvu 60 sveštenika, “obukavši ga u crne mantije preminulog mitropolita i davši mu u kaluđerstvu ime Petar”. Tada “pred svijem narodom prvi pristupi mladome gospodaru stari ostroški arhimandrit i poljubi ga u ruku, a za njim svi ostali glavari”. Narod je neprestano klicao i pucao iz pušaka. Od toga trenutka u tome premladom knezu, koji će se ubrzo pokazati kao bogodan pesnik i uman vladalac, odigravaće se niz tragičnih sukoba koji će ogorčati i prekratiti njegov život, ali izoštriti njegovu misao i podići njegov duh do visina do kojih se izdižu samo najviši i najbolji duhovi sveta.’’ 

                                                                                                                                                   Ivo Andrić

 Prch.me