Ko na Prču ak' i malo stoji više vidi no onaj pod Prčom!

NJEGOŠ

Crnogorska pjesma nad pjesmama!

Milorad Medaković, Njegošev sekretar i ađutant, boravio je na Cetinju od 1844. do 1848. Bili su i lični prijatelji, samo što je sekretar bio desetak godina mlađi od vladike crnogorskog. Po Medakoviću, Njegoš je radi zdravlja sišao u Boku „da se kupa i nastani u Perastu“. U knjizi ’’P. P. Njegoš posljednji vladajući vladika crnogorski’’, objavljenoj s izvjesnim zakašnjenjem, u Beogradu 1882. godine, Milorad Medaković piše: „Vladika sjedeći u svojoj sobi, po svojem običaju ili čitaše ili pisaše što; a kako je u drugoj kući bila jedna đevojka, koja pogledaše na njega ili iz ljubopitstva ili što se zagledala u vladiku – sva je prilika da se njojzi vladika dopadaše, a zaista imala se u što i zagledati, jer to bješe jedan od najljepšije ljudih…pa često bacaše svoj pogled na vladiku; a ovaj još u mladijema i najsnažnijema godinama ne preziraše ove umiljate poglede. U takvijema prijatnijema časovima, đe priroda sve nadmašuje, đe se sva čuvstva pokreću, a poetična sila leti po visinama, napiše vladika- pjesnik, pjesmu ljubavi. Ovu pjesmu nosaše vladika jednako za kolanom*, pa kad se povrati na Cetinje, jednog dana izvadi je iza kolana pa je pročita ađutantu. Ta se pjesma odlikovaše od sviju njegovije pjesama; ona predstavljaše živu silu ljubavi, u njoj su se okupile sve miline i dražesti i ta bi se pjesma morala nazvati krunom njegovije pjesama. Iskaše mu je ađutant, da mu je dade; a on se nasmija umiljato pa će reći: „A kako da ti dam? Zar da pečataš u novinama?“ Zaslužuje da se svuda pečata, odgovori mu ovaj. „A kako bi to izgledalo: vladika pa piše pjesmu o ljubavi? – ne dam!“ Opet ađutant moli da mu dade, da je prepiše, a vladika će reći: „Nećeš da đavolju!“–Smijući se savije pjesmu te je opet zađene za kolan. Ne zna se šta je š njom učinio, ali je sva prilika da je izgorio“.

P.S. Pjesma nije spaljena no je pretekla pod naslovom’’Noć skuplja vijeka’’ i prvi put objavljena 1913. u’’Bosanskoj vili’’ na stogodišnjicu Njegoševa rođenja. U Crnoj Gori objavljena je 1956. na stopetu godišnjicu smrti ali na osnovu originalnog rukopisa koje je sačuvala Princeza Ksenija od Crne Gore, kćerka kralaja Nikole I. Prevedena je na više jezika pored ostalih, objavljena je na italijanskom, engleskom, španskom, ruskom, francuskom, njemačkom, kineskom i japanskom jeziku.

Prch.me

VIĐI JOŠ

Ostavi komentar

Vaša email adresa neće biti objavljena.

Lajkuj nas!