Ko na Prču ak' i malo stoji više vidi no onaj pod Prčom!

NJEGOŠ

Njegoš je najviđenija ličnost svoga vremena među pjesnicima i državnicima. Evropa do njega nije imala stasitijeg vladara i glasovitijeg pjesnika na vlasti. Njegoš je oličenje ideala Platonove ’’Države’’; Mudrac na čelu! Njegoš je Govorio šest jezika a prevodio sa četiri. Đe god bi odsjeo, čekali su ga. Đe gođ bi pošao, pratili su ga… Od Napulja i Rima do Beča i Sankt-Peterburga. Bio je najznamenitiji reprezent male suverene države, koju je svijet tražio na mapi, kao Zadnju Poštu Slobode na porobljenom Balkanu. Danas bi rekli; bio je zvijezda evropskog neba i ako nije bilo ni Javnog servisa, ni Pobjede, ni Vijesti, ni Dana današnjega.

Njegovo djelo, osobiti stas i ubojiti glas, bili su jedina i najača glasila, koja su Crnu Goru i Njegoša promovisali u tom svijetu i vijeku. Čovjek mimo druge!  ’’Vladar među pjesnicima i pjesnik među vladarima.’’

Michelangelos_Pieta_5450_cropncleaned_edit

”Jedno poslepodne bili smo izvan Rima, na bregu koji se zove Marijus, gde ima jedan manastir i pred njim vrlo prostrana terasa odakle je vrlo lep izgled na Rim i na okolinu. Kad smo se pred veče vraćali kući i ulicom blizu mosta San Angelo vozili, najednom naš kočjaš pritera kola kraju i zaustavi, skoči dole, otvori vrata na karucima, i brzo reče: ‘Ečelenca, zapovedajte izaći!’ – ‘Zašto’, upita ga Vladika začuđeno. ‘Ide, veli, sveti otac, i sad će ovuda da prođe.’ – ‘Pa neka ga nek’ ide – Odgovori Vladika – on ima svoj put a mi imamo naš.’ – G. Ćurčić, koji je sedao s nama, odmah je izašao iz kola. Kočijaš, kad vide da Vladika sedi i ne pomiče se, uplaši se , boji se sam sebi da ne bude kažnjen. I on i g. Ćurčić kažu nam da je običaj i naredba da svaki na nogama papu dočeka dok prođe. I da bi uverili Vladiku da to svak čini, kažu mu da sami prinčevi i najveći engleski lordovi izađu iz kola i stoje na nogama sve dok sveti otac ne prođe. Vladici bi krivo toliko navaljivanje, pa, zatvarajući vrata na kolima, dosta srdito reče:'Boža ti vjera, ja ne hoću sramotiti ono malo crnogorskog naroda. Ne ka ide papa svojim putem neka slazi s kola ko mu je dosada slazio, a vladika crnogorski zaista neće.’ – Vladika je sedao s one strane s koje će papa da prođe, i tako ja od njega ne bih mogao videti papu, jer su kola zatvorena, a mali su prozori na njima. Papa je još podaleko bio. Ja reknem Vladici: ‘Da izađem ja iz kola da mogu bolje videti papu?’ – ‘Može ti biti!’ – Odgovori mi Vladika… Kad prođe (papa) opet mi uđosmo u kola i produžimo naš put. Vladika nam smešeći se kaže: ‘Jedan od onih što idu naprijed kad je bio prema meni. Maše mi glavom u znak da izađem iz kola; a ja – veli –   njemu mahnuh dva tri puta rukom za znaka da ide svojim putem.” – Vladici beše milo što je ovom prilikom video papu. ‘Bar, veli, ne može nam se ona poslovica kazati; bio u Rimu a nije vedio Papu.”

”Pisma iz Italije”  Rim, aprila 1851.                                                             Ljuba Nenadović

Prch.me