Ko na Prču ak' i malo stoji više vidi no onaj pod Prčom!

NEPROHODNO CETINJE
(Prohodno jedino nebo!)

Oprostite što ću biti dosadan, a biću sigurno! Ponavljanje je u pitanju! A ponavljanje je dosadno i kad je neophodno. Radi se o vijesti koju sam prije bilzu pola vijeka, izgovorio: ”Od jutros je prohodno jedino nebo!” Poželio sam tada, da više nikad ne izgovorim tu kratku rečenicu o suštini katastrofe koja je onda zadesila Crnu Goru, 1979. Radilo se o prirodnoj stihiji, zemljotresu. Skučen prijetećom opasnošću, vremenom i prostorom, morao sam reći nešto u objektiv, a prije svega informativno. Preko urušenih puteva i oko nas, još su se niz okomitu Crmnicu, kršile i burdale stijene. U tim okolnostima refleksi su izdašniji od svijesti pa sam, prinuđen okolnostima, morao biti kratak i jasan. Kad sam izgovorio završnu rečenicu: ”Od juros se prema jugu Crne Gore dalje ne može, putevima jer su porušeni, šinima jer su pokidane, vodom se inače ne može, od jutros je prohodno jedino nebo”, snimatelj je usmjerio kameru sa mene  prema nebu da usnimi helikopter TV BG koji je već nadlijetao  mjesto katastrofe a mi jedva prispjeli dvotaktnim Vartburgom i vozačom s drvenom nogom, na lice mjesta.

Televizija je repetirala tu vijest, do dosade, onoliko puta koliko je od tada prošlo godina i poneku više. Zamolio sam jednom  gl.urednika da tu, ružnu vijest, konačno pohrane u arhiv pa neka tamo počiva, jer ponavljanje ponekad zvuči kao prizivanje. Pošto nam se uglavnom sve već desilo, jedino nam katasrofa nedostaje! I evo na kraju, prizivanje se približilo realnosti ”neprohodne” zemlje. Nadati se, da će neko ustuknuti, pa se to neće desiti na Cetinju, na dan sveštene inauguracije. Nadležna vlast za bezbijednost je procijedila procjenu, kako je moguće da svi putevi prema prijestonici, tog dana, budu zavijani  policijskim snagama. Samo će nebo biti prohodno, (pokazno su vježbali helikopteri MUP-a). Naravno, kao i svakoj policiji, kad prigusti ne pada na pamet da bi to moglo izazvati namete s druge strane, od Crnogoraca koji će krenuti, po svaku cijenu, da oslobode zarobljeno  Cetinje.

Koliko gođ sa ushićenjem citirali Njegošev prepotentni stih:”Što gođ dođe ja sam mu naredan”…mi smo impotentni na iznenađenja, i sve manje naredni, čak kad se našto, kao ovaj slučaj, dugo prepoznaje i najavljuje. Nikako da se preporodimo u vrijednosti kojima težimo. Uzorni F.M. Dostojevski u ”Zimskim bilješkama o ljetnjim utiscima” putujući prvi put u Evropu, pita se, zašto mi(Rusi) nijesmo imali Rensansu (Preporod)? …Prosto zato što nijesmo prispjeli za to. Dodaje!

I mi smo istog roda i soja. A kako bi to mogli biti ispred Rusa, kad su nam na svakom koraku, od Cetinja do Dedinja, bili uzori. Ovo s ‘događanjem’ Cetinja i na njemu, ne dešava nam se zato što je”srpski svet”toliko nasilan, već prije svega što je”Crnogorski svijet”ovoliko posilan. Voli nadređenost. A to je ovo! Srpski Veliki Rečnik(a mi nemamo ni mali) o tome kaže sljedeće: ”Pojam posilni  potiče iz ruskog jezika i predstavlja naziv za slugu koji je dodeljen oficiru radi posluživanja. Ovaj izraz koristio se u staroj srpskoj državi i bivšoj SFRJ”. (Dakle sva simbolika i logika u jednoj riječi). A Rusi oće sve Srbe u jednoj državi da ih lakše drže, ka u bivšim državama.

E ta propala bivšost je naša sadašnjost! …A mi smo i inače, neinformisani crnogorski svijet. Pučina!…”Dobre duše kad joj rebra puču.” O Crnoj Gori ništa nijesu znali ni prošli ni ovi glavari, osim (ne)istaknutih pojedinaca na istaknutim mjestima za ćutanje, kao napr. CANU.  Država dala, bog uzeo! Nijesmo stvarali ni svoje medije. Rađe smo, gušeći svoje, usvajali tuđe pod apanažom! Koliko para toliko informacija. Kad presahnu prve, presuše i druge.

I ako ne vjerujem u Gospoda(ma ni u Gospodara), nebo mi je opsesija. Znajući da su najveći resursi jedne zemlje; njeno kopno, nebo, i more ako ga ima? A s tim resursima i na ovakvom mjestu se ne biva robom, ukoliko zemlju ne vode ubitinje. Koliko sam bio opterećen resursom neba, objavio sam jednom kad je nad nama, tuđim medijima, nebo bilo zatvoreno: ”Što nijesmo prodali, to smo izdali…Izdali smo i nebo nad Crnom Gorom za ‘minut-dva’!” Ironija je bila na mjestu a odmazda s mjesta. Izbačen sam iz glasila u kome sam sarađivao. I to od strane uvoznog, ne urednika, već po nalogu države, uređivača svih državnih medija. Neće biti bolje, bojat se, ni s novim glavarima u takvim medijima. Prvi snimak na novouređenom Javnom servisu o bezbjedonosti u CG, bili su policijski kordoni u poretku falnage, kako (pokazna vježba) jurišaju na demostrante. Svemogući Srbi bi rekli ”mani ga Mito”!

Kad se oslanjate na tuđe a zaborvljate na svoje, ne očekujte da vas drugi pamte. Bez obzira na crnogorski spoljni manifest…bijesne vile, automobile, jahte i experte, nijesmo odmakli od dvotaktne  pameti, poput zaostalog Vertburga, kojim sam onog davnog jutra, jurio da s dokazom, javim da nas je pogodila katastrofa; dok nas  je nadlijetao helikopter iz Beograda, pretiječući nas iz daleka, na našem licu mjesta !

P.S. Ko će preteći na Cetinju… katastrofa ili katastar?     

                                                                           M.R.Š.

 

2 mišljenja o “NEPROHODNO CETINJE
(Prohodno jedino nebo!)

Komentari su zatvoreni.