Ko na Prču ak' i malo stoji više vidi no onaj pod Prčom!

Neosvojiv crnogorski Hamlet

“Njegoš je kroz svoj život i djela anticipirao sadašnjost i prepoznao smjerove kretanja tadašnjeg društva”, kazao je novinar i publicista Mihailo Radojičić pokušavajući da objasni dubinu lovćenskog pisca na tribini „Otvorena katedra“ na Filozofskom fakultetu u Nikšiću, gdje je održao predavanje na temu „Njegoševa duhovitost“.

Radojičić se potrudio da kroz istorijske činjenice i, prije svega, „Gorski vijenac“ pokaže Petra Drugog Petrovića Njegoša kao čovjeka koji je iznikao iz naroda, a čija duhovitost proizilazi iz slobode i vrsnog smisla za ironiju ljudi sa ovog podneblja.

Kategorija duha

“U Crnoj Gori se smatra da je duhovitost niža kategorija duha, ali to je zapravo njegova najveća kategorija. Njegoš je duhovit, ne u onom banalnom, već u onom kategorijalnom smislu. Opaska da je našao duhovito rješenje, ne znači uvijek da je to smiješno. To zapravo znači da se dobro dosjetio načina na koji će nešto kazati. Upravo to Njegoš fenomenalno koristi, a on je čovjek narodskog duha i mentaliteta. Na te njegove reflekse duha i duhovitosti nije moguće odgovoriti istom mjerom, a da se može odgovoriti isto, onda bi Njegoš bio kao mi”, kazao je Radojičić.

U pjesničkom i filozofskom smislu Petar Drugi Petrović Njegoš je dostigao nevjerovatne visine, proučavan je sa raznih aspekata, ali ta njegova duhovitost je zapostavljena, a kako je zapazio Radojičić, Njegoš je i svojevrsni fenomen, jer svi znaju za njega, iako pojedini ljudi nijesu čitali niti jedno njegovo djelo. Ipak, njega poznaju i najveći glavari i državnici prve polovine 19. vijeka.

“Čak je i Papa kazao da se Njegošu otvore sve galerije i crkve i da mu se dodijeli pratnja i tumač, iako prevodilac njemu nije trebao, jer je znao šest svjetskih jezika. Mi za te podatke ne znamo, a to se mora vaditi kao iz najdubljeg bunara. On je najdublje utemeljen u život Crnogoraca, a svoju Crnu Goru vodi diplomatski i politički i uvodi je evropske koridore. Englezi ga opisuju kao odnjegovanog čovjeka u najboljim evropskim društvima i sa vrlo razvijenim manirima”, ističe između ostalog Radojičić.

Hiljade mogućnosti

Osvrnuo se i na dva mjesta u „Gorskom vijencu“ koja prikazuju Njegoševu duhovitost, a to je čitanje popa Mića i kazivanje vojvode Draška o Mlecima.

“Njegova svijest nije da vlada neobrazovanim narodom, nego vrlo uzdignutim u smislu naobraženosti. Pop Mićo ne zna da čita pa kaže „Da sam imao boljeg učitelja, ja bih danas bolje čitao“, a Njegoš kroz to govori i o sebi, ali posebno o mentalitetu zatvorenih ljudi. On opisuje i pozorište u Mlecima, postavlja scenu, koja može biti i filmska, ali i kroz kompletno djelo pokazuje da je i sam crnogorski Hamlet. On je neosvojiv, ima mnogo mjesta za osvajanje, ali isto tako, Njegoš ima stotine varijanti i hiljade mogućnosti”, primjećuje Mihailo Radojičić.

Na kraju predavanja Radojičić je napravio paralelu između „Gorskog vijenca“ i Ljuba Čupića kao najvećeg junaka ovog djela u XX vijeku kroz stihove „Slavno mrijte, kad mrijet morate“.

                                                                                                                                               Izvor: Pobjeda

Prch.me

Ostavi komentar

Vaša email adresa neće biti objavljena.