MEMENTO ZA PROFESORA

Preminuo je jedan bivši crnogorski političar i to su objavile neke novine u elektronskim, portal izdanjima. Kad ovaj tekst izađe pojaviće se i dnevna štampana glasila pa ne znamo hoće li biti razlike u krajnje oskudnoj vijesti o preminulom. Pokojnik je očigledno želio anonimni oprost sa ovim svijetom jer je informacija objavljena, dva dana nakon smrti u Beogradu. Očigledno je dospjela u javnost s namjernim kašnjenjem, odnosno željom pokojnika. Ali kad je to već tako objavljeno, desilo se nešto drugo; nešto kao udes štampe koja je uvezana, odnosno upletena u politiku do srama. Objavljivanje krajnje oskudne vijesti o smrti Pr. Dr Miljana Radovića popraćeno je fotografijom razlivene oštrine iz koje se kao iza zastora pojavljuje lik ovog bivšeg vrlo uglednog profesora i rektora Univerziteta Crne Gore a potom i političara od imena i autoriteta. Pod okriljem njegovih, rektroskih i političkih mandata, rađali su se a naročito izrađali današnji crnogorski političari, odnosno nasljednici. Svi listom iz okrilja Univerziteta i Centralnog Kometeta SK CG. Profesor M. Radović je ostavio obimno i značajno naučno djelo iza sebe, dok njegovi učenici za cijelih dvadeset i pet godina nemaju jednog retka. Stoga je pokojni profesor ostvario i ostavio najgori učinak u političkim nasljednicima. Oni su devedestih u naletu košave iz Beograda slistili sve svoje profesore i političke učitelje otrcanom frazom ”mi znamo kako – samo vi idite”. Ta vjetrina, po ruži vjetrova, ne pripada Crnoj Gori. Vjetar je prirodna pojava te prirodno spada u određena područja ali crnogorski jado-glavari i vjetar u leđa uvoze. Ta košava u prosjeku, dva do tri puta u vijeku, dopre po pozivu, do Crne Gore i ostavi pustoš. Oni je prizivaju i na osnovu nje održavaju vlast ka nejatorna trudnica plod.

No, fotografija pokojnika je u centru pažnje! Jedno portal-glasilo je objavilo u najavi neku izanđalu sliku u vrlo malom formatu a uz prošireni tekst je nema jer bi uvećanje od nje napravilo mrlju. To je mrlja na prljavoj savjesti crnogorskih medija, poretka i politike. Čudo jedno koliko oni ne vole svoje političke pretke koji su ih začeli. Zamislite da na sajtu Univerziteta Crne Gore nema ništa o jednom od njegovih najuglednijih rektora; Ni lika, ni djela, ni slike. O njemu nema ažuriranih podataka ni Nacionalni arhiv, ni Nacionalna biblioteka. Niko! CK su onda zauzeli profesorovi prispjenci, politički skorojevići, ali su bestragali sve što je pripadalo bivšim vlas(t)nicima. Toliko su ih mrzjeli da im nijesu dali ni da ostanu predavači na Univerzitetu, izuzev onih jadova koji su se prišljamčili novoj vlasti. S jednim od mlađanih univerzitetskih tribuna koji je uporno izgovorao frazu ”samo vi idite” popio sam, u zoru devedesetih, kavu na terasi hotla Metropol u BG. Pitao sam ga; Zašto onima koji su univerzitetki profesori ne dazvoljavate da ostanu predavači? Odgovorio mi je: ”Njih narod neće”…A ja njemu: ”Jebo te narod”. Pa nije narod na Univerzitetu već studenti! ”Više nikad nijesmo popili kavu no sam ga metnuo na komendiju jer ni njega i sve njih nije doveo na vlast nikakav narod, no rulja koju je naduvala košava. Poslije se ispostavilo da baš ni toga ”maloga od košave” narod neće. To slijedi i ostalim nasljednicima od rulje. A kad dođe zeman, slike će im biti još neoštrije i zabrljanije. Poretku koji više ište podanike nego saradnike ne sljeduje prahu svetkovanje. A o glasilima i novinarima upregnutim u podanike, koji objavljuju blijede slike prošlosti, ni govora nema.

PS. Stari Latini bi rekli: Memento homo, quia pulvis es et in pulverem reverteris! (Opomeni se čovječe, iz praha si nastao, prahu ćeš se vratiti) A stari Crnogorci bi skratili: Pada li vam na'm, na sjutrašnji dan!?

                                                                                                                     Mihailo Radojičić ŠOK – M.R.Š