Ko na Prču ak' i malo stoji više vidi no onaj pod Prčom!

MARKO MILJANOV

Osman Burdža bio je momak zabita podgoričkoga, Ali-bega Lekića, rodom Grude, koji je ima trides vojnika svoga brastva Gruda. Ovi se svadiše s Osmanom, koji nije ima brastva, te je mora bježat između nji kod svoje kuće. Skrio se u dva pazara, to jest u dvije neđelje pazarne dnevi nije smio izleć. A kad dođe treća neđelja, on ižlježe i dođe na doganju Alije Arovića, sjede kod njega govoreći jedan drugomu, po turskom običaju, »meraba«. Poslije ga Alija zapita: »Kako si, Osmane?« Osman: »Ja nikako!« Alija: »Što bi to?« Osman: »Svadio sam se s Grudima i krio sam se dva pazara, još sjutrašnji ako se skrijem, moj obraz propada da ga nema više nikad! Daklen, sjutra neću da se krijem, no idem među Grudima, koji se fale da te me ubit đe me prijed sretu, kao što te me ubit nasred pazara! Ali radiji sam poginut glavom no obrazom!« Alija: »Pa si doša do mene da kažeš, je li?« »Tebe vala! Znaš moje brastvo da nemam kome kazat.« Alija: »Dobro, sjutra kad Grudi dođu, zajedno ćemo poginut!« Osman: »Ža mi te da pogineš s mene!« Alija: »Kad si me ktio žalit, ne bilo mi kaživat, a sad ne pomaga drugo no da se gine i čast brani!« Sjutradan, kad se pazar skupio, trides Gruda iđau proz pazar, ramo uz ramo. Svaki im se s puta uklanjaše, jer bi bio pregažen ko se ne bi uklonio, pa bio Turčin ali kršćanin. No Alija i Osman Burdža ne kćeše im se uklonit, no se sretoše s njima prsi u prsi i probiše se proz sred njih. Grudi se pogledaše jedan drugoga, ma se ne trže nož ni puče puška, no probiše proz sred njih na drugu stranu. I tako se opet vratiše triput gledajući drug na druga koji će počet da sinu mačevi, da krv otoči. Pošto i i treći put puštiše da proz nji prođu, već nije trebalo više. Osman i Alija viđeše da nema boja, no je zaludo narod gleda kad te počet skakat komati ljucki ispod udaraca noževa i pušaka. Narod je veselom dušom gleda kad zdravo prođoše Osman i Alija između trides zulumćara! A osobito je Alija aferim dobio, koji sačuva Osmanu život a sebe čast. Narod je govorio: »Daj, bože, poštenima takve prijatelje ka što dade Osmanu Aliju!«

                                                                                                        ’’Primjeri čojstva i junaštva’’

Prch.me