Ko na Prču ak' i malo stoji više vidi no onaj pod Prčom!

Kad su Zviceri gorjeli

Između jednog Velikog petka
i jedne Velike subote
(aprila mjeseca 1923. godine)
bila je i takva noć
kada su Zviceri gorjeli,
kada su nebesa plakala,
kada je neki
žandarmerijski major Kecmanović, a iz Bosne,

više no Bog Đavola Crnogorce mrzio!

Naredi
taj žandarmerijski major Kecmanović, a iz Bosne,
da te cijele noći između Petka i subote,
gore samo Zviceri,

samo čeljad Petra odmetnika!

Petar odmetnik je imao samo dvoje čeljadi:
Imao je majku i ženu i uz njih troje đece,
troje douvčadi, tri kaćunasta anđelčića gladna,

što još ne stigoše ni Čeljad da budu.

Cijele te noći
između Grahova i Cetinja,
između kamene pučine i čađavih zvijezda,
gorjela su Petrova đeca,
gorjela je Petrova žena,

gorjela je Petrova kuća!

Kuću đecu i ženu,
za primjer zapali,
onaj major Kecmanović, a iz Bosne.
Te strašne crnogorske noći
samo Petrova majka nije gorjela:
Vezaše staricu za mladu trešnju ispred kuće

da bolje vidi kako joj Petrova đeca i žena gore!

Pred smrt, majka Petrova
u ludnici šibenskoj doktoru Baltiću došapnu:
Sine moj,

teže je gledati kako ti sreća gori nego gorjeti!

Sve to uradi onaj major Kecmanović, a iz Bosne!

 

Jevrem Brković

2 mišljenja o “Kad su Zviceri gorjeli

Ostavi komentar

Vaša email adresa neće biti objavljena.