Ko na Prču ak' i malo stoji više vidi no onaj pod Prčom!

DOMAĆI ZADATAK

... Zapisi Jednog Nepismenog Pisca.

Jedva sam završio obaveznu školu i tu sam stanuo. Više niko nije imao obavezu prema mene. Ni ja obratno. Roditelji nijesu imali uslova. Majka je rekla da je mlogo bolje da ne idem u nju jer bolje žive oni koji su bez nje… a tata je doda da škola uči čoeka da ima obzira, a kad je nema, nema obzira… I može da radi svašta bez obziranja na obzir.

Tada sam odlučio da budem pisac jer danas je većina pisaca bez škole i vrlo su poznati… Stari pisci sa školom su odumrli. Zavladali su ovi koji imaju školu ka ja. Odlučio sam da pišem ono što jedino znam, to jes Domaće zadatke. Iz njih sam uvijek ima jedva prelaznu a to je danas dovoljno da budeš pisac i neko… Ja neću da bidem ko bilo. E viđećete od prve rečenice.

Moja zemlja je lijepa i ima okolinu. Nalazi se na obalu mora. Mala je i nabijena od svake bande svim i svačim. Oni koji š nom upravljaju nazvali su je divljom. Kada sam rođen bila je pitoma a kako sam rastao sve više je divljala. Danas je podivljala. U njoj raste sve što smo učili iz botanike i zologije: insekti, tice, vodozemci i razne biljke, i razne životinje a uspjevaju samo pojedini ljudi. Počeli su da ig vataju. Neke neće moć uvatit bez mreže…

( Nastaviće se! )

P.S. Od danas svakoga Petka Prč će objavljivati Domaći Zadatak, odnosno Zapisi Jednog Nepismenog Pisca. Ovo je bio njegov uvodni zapis ili uvod u pisca.

Prch.me