Ko na Prču ak' i malo stoji više vidi no onaj pod Prčom!

DOMAĆI ZADATAK

 Proljeće u mom gradu

Iako je zima bila duga i ubitačna s proljećem u naš grad i širu okolinu stiže još ubitačnije godišnje doba. Proljeće je i nova ubistva ćetaju ka ljubičice na svaku stranu ili bolje reći stižu u jatima ka tice selice u toplije krajeve. Ođe je stvarno i odavno otoplilo za sve vrste raznobojnog kriminal i ubica a prilično zaladilo za žrtve. Koga metnu na mušicu niko ga majci ne pretiječe pa da je koliko mušica. Niko ne promašuje a država se ne miješa u unutrašnje stvari svojih kriminalaca a posebno svog kriminala. Kriminalci su veleposjednici i tijesna je granica između njihovog i državnog imanja. Ako bi tu poklo mrtvijeg bi bile pune kotarine.

Ubice ili ubijeni su bar jednom ili više puta radili za državu ili za nekoga njenoga pa se država držala dobro sa njima ka sa svojtom. Bili su kumovi. Išli su državi naruku ili s njom ruku pod ruku i zato im od ruke ide svaki ručni rad. Ođe su ubistva odavno raširena ka domaća radinost i rukotvorine. Maknu čoeka ka rukom. Takvih ima na svakom mjestu od obale do zaleđa. Đe gođ stignu  vazda imaju leđa. Naš narod nema prečega posla osim da gleda ubistva i izvlači zaključke. Kad ih izvuče na kraju i sam vidi da je nezapošljen pa se tako samozapošljava ubijajući druge jer prvima ne može ništa. Od drugih oduzima, druge ubija i na kraju sebi život uzima. Ako bude dobra godina i rodi kriminal kao što je sada probehara moglo bi se desiti da većina bude zapošljena na samouništavanju, na neodređeno vrijeme. Manjina bi radila u pogrebno. Sahranjivali bi iz dana u dan… i svi mrtvi zadovoljni.

U kriminalu koji smo razvili do neslućenih granica svi vide beneficije. Mogu i da uteku kad ubiju kao što imaju sve povoljnosti kad obave kriminal da se sakriju. Država svojim kriminalcima tepa. Za njih veli, da im nebi uvrijedila dosije, da su državi interesantne osobe i stoga ih pušta da se slobodno kreću i da zainteresuju druge i prošire djelatnost. Zato nema interesa da ih uhvati i oni uvijek znaju đe im je otvorena kaverna za prolaz u slobodu. Svi su slobodni dok se sami ne potamane… pa je državi takvo međusobno smicanje potaman. Da joj nije potaman potamanila bi uzroke a posljedice bi same skalale. Država je u kriminalu. Kriminal je u državi. Birajmo kriminal izbora nam nema.

                                                                                                                        Zapisi Nepismenog Pisca

VIĐI JOŠ

Ostavi komentar

Vaša email adresa neće biti objavljena.

Lajkuj nas!