Ko na Prču ak' i malo stoji više vidi no onaj pod Prčom!

DAN ŽALOSTI

U pitanju je ozbiljan udes u Crnoj Gori. Deset pogubljenih u jednom danu od K19. Izraz pogubljeni, nemojte misliti da je prejak, već realan. U pitanju je neporeciva pogubna činjenica. Kad se to desi u tolikom procentu, u jednom danu, u odnosu na ukupan broj stanovnika, to je zaista pogibija, nego što!? Ako bi se ona ponovila, mogao bi to biti i ozbiljan udes Crne Gore.

Niko nije proglasio dan žalosti. Niko nije prozvan odgvornim niti krivim. Niko nije opozvan, makar po protokolu etičke savjesti i medicinskog kodeksa. Niko se i ne osjeća krivcem. Niko nije isturio zastavu na pola koplja… Makar Institut za Javno Zdravlje, morao bi se tom komemorativnom simbolikom oglasiti. Međutim, nadležni su na svojim mjestima pravi zdravi, a zdravlja ni koliko za lijek, upravo nema. Ovaj udes zabilježila je samo štampa i statistika, svi ostali su na svojim pozicijama, na mjestu voljno! Umiranje u posmrtnom maršu kroz Crnu Goru ima prednost. Marš naprijed u smrt… ”zbog novonastale situacije u krugu uže porodice.’’

Stiječe se utisak, zbog prećutane zdravstvene odgovrnosti, da propise diktiraju raznovrsni krčmari i konobari a ne ljekari. Tako se Crna Gora, alarmantno oboljela, zdravstveno krčmi. Oni, krčmari, žele uspješnu sezonu, na sjeveru ili na jugu svejedno… dok njihovi klijenti sve više bivaju pacijenti bez lijeka. A ovo je već druga godina sezone smrti! Jednom su joj vlasti stale u kraj, upravo pred sezonu! Onda su, osmrtnu dijagnozu, litijaši i navijači unijeli iz susjedstva u Crnu Goru u neograničenim količinama i preko svih granica. S tim potencijalima, koji liče na projektovanu namjeru, je, ondašnja opozicija a današnja pozicija, krenula u izbore za bolju budućnost i pobijedili za ovakvu sadašnjost Crne Gore. S upuštenim narodom pobjednici danas ne razgovaraju ni ljudski, ni medicinski, ni etički (čuvati drugoga od sebe) već politički, goneći svakoga od sebe, čak i medicinske stručnjake, ako nijesu u odgovarajućoj političkoj opciji. To je pogibeljna i mnogo veća distanca od one koja je u ovom vremenu neophodna i morala bi biti nemilosrdna, do najviše krivične odgovornosti; jer drugog lijeka nemamo… I nije na vidiku.  Ako je to sve tako a drugačije se ne vidi da je, onda i crnogorsko javno mnjenje izumire na licu mjesta… od pandemije ćutanja. Sa takvom javnom sviješću i savješću, u ovom slučaju, u ćutanju je smrt. Ako se sadašnje, izvanje horde na Crnu Goru, usporede i premoste sa sličnim hordašenjem pred lanjske, avgustovske, i ovogodišnje nikšićke izbore, (a to je isti most) onda sve ovo liči na nečiji, a zna se čiji “Mein Kampf!

                                                                                                                          Mihailo Radojičić

Ostavi komentar

Vaša email adresa neće biti objavljena.