Ko na Prču ak' i malo stoji više vidi no onaj pod Prčom!

BRITVA SE OŠTRI, NAZDRAVLJE BRIJANJE!

Sa Srbijom, na žalost, nema niti može biti, ni bratskih niti korektnih odnosa… Mogući su samo podnošljivi i to za jednokratnu upotrebu…Pa opet ispočetka. To predśednik Crne Gore nije rekao u svom prvom intervjuu, u novom mandatu, na državnom Javnom servisu ali je, između redova, procijedio nešto slik tome. Poslednje dobre odnose sa Srbijom, Crna Gora je imala u jugoslovenskoj federaciji koja se počela raspadati prije tri decenije a pijenula za tri godine, te je otada nema više. A i tada su u BG smatrali CG proširenom Jugo-Srbijom samo što se taj ”jug” i tada i sada drugačije zove.

Crna Gora je, isključivo zahvaljujući svojoj politici, nerezistentna na tuđinstvo. Uporno razvija kult izvanje zavisnosti; u svijesti, u identitetu, u znanju, u kulturi čak i u zdravlju i zdravstvu. Tamo se liječi ovđe se umire a ako se i tamo umire onda je smrt ovamo lakša jer smo manje važni. Svojevremena anegdota iz Nikšića je slika i prilika takve svijesti. Jedna žena s periferije sa đetetom u naručjuje zapomažući je utrčala kod tada poznatog pedijatra D.M. u ambulantu:”Aaaaj, doktore pomagaj…umrije mi dijete…!” On je umirio a da je nije ni pogledao:” Smirite se ženo, umiru i u Beograd.” I žena se smirila a dijete je izdahnulo.

thumbnail_vucic-i-milo

Prvi predśednik Socijalističke Republike Crne Gore, Blažo Jovanović, morao je u Nikšiću 50-ih godina prošlog vijeka, da lomi tanjire u prvom tek sagrađenom, hotelu A kategorije. Servirali su mu čast u pjatima na kojima je pisalo hotel ’’Beograd’’ Nikšić. Polomio je servis a hotel preimenovao u ‘’Onogošt’’. Slično se desilo, istih godina, i sa novim hotelom u Titogradu. Kršten je kao hotel ’’Moskva’’ a Blažo ga je prekrstio u ’’Crna Gora’’.

U odnosu na navedeno vrijeme, neku deceniju ranije (1918.) Crna Gora je smrtno poharana srpstvom a neku godinu prije (1948.) ’’Golim otokom’’ je platila rusofilstvo… Ali ne pomaže voda majko!

Nakon Referenduma, u vrijeme DPS-ove najveće kontrole državne tv, ustanovljena je emisije ’’Profil’’. Još uvijek je na program. Više od 95% gostiju u toj emisiji su sa strane, uglavnom iz bivših republika Jugoslavije. Ti gosti, svojim predstavljanjem, manje više kritikuju vlastite režime i okolnosti u svojim sredinama, što je priznaćete licemjerno. U ’’Profilu’’ stoga nema Crnogoreaca, osim u onih 5% (i taj procenat je strogo kontrolisan) jer bi po logici trebalo da i oni kritikuju svoju sredinu… (a to je nedopustivo) te stoga bivaju rijetka pojava na svom Javnom servisu. Dakle, Crnogorcima je i ’’Profil’’ tuđinski! Profilišu ga stranci, izvanjci i jabanci.

Nezaboravna je reakciju jedne žene u Budvi, iz YU zemana, koja je šćela da trguje nešto preko reda, pa kad joj nijesu dozvolili ona se izdrla trgovcu baš onako po srpski: ”Pa znate li bre, da sam ja iz Beograda.” Trgovac je uzvratio: ”Ne znamo, ali vi treba da znate da Beograd ne stanuje ođe.” Beograd je kasnije decenijama nastanjivao baš tu a stanodavac mu je bio DPS. Pod tim trodecenijskim stanodavcem, u Budvi su svi festivali, koncerti, novogodišnja i sva ostala svetkovanja, bili samo ekspozitura Beograda. Sa svetkovina se priješlo na svece pa su i srpski sveci uvezeni a crnogorski posrbljeni… I hramovi su im dodijeljeni da se ne mole na vjetrometini za srpsku Crnu Goru. Crnogorski hramovi su od tada podržavljeni tuđim državljanstvom a Crnogorci su izbačeni na vjetrometinu da se mole Crnoj Gori.

Aq5vDRM

Danas na 30-etu godišnjicu DPS-a, Beograd kao sinonim srpske politike i nasilja, stanuje posred Budve koja mu tijekom cijele ove 2018. godine slavi obljetnicu Podgoričke skupštine iako se ona odigrala tamo đe joj ime kaže. Za sve te benefite i profite pobrinula se vladajuća partija, nikad smjenljiva i nikad prežaljena. Žaliti se poslije tolikog i takvog iskustva na Srbiju za njena nepočinstva je jednako saželjenju za Crnu Goru koje liči na treće jutro… Trojutro je trodecenijski parastos od kako smo otišli u tri… Od tada je Crna Gora žešće okupirana iznutra i mnogo opasnije nego što joj to prijeti s polja. A ako izdahne, po želji pokojnika, sahraniti je u krugu uže porodice koja je i uslovila smrtni slučaj.

                                                                                                                                                                                                                                                                   M.R.Š.